RTV Teorija i praksa

radio-stanica. Još nije donesen konačni i sveobuhvatni zakon za javna sredstva komunikacija, pa je samo zakon br. 10 iz 1985. dozvolio da privatne televizijske stanice nastave emitiranje na privremenoj osnovi, s time da područnim stanicama za emitiranje distribuiraju emisije prethodno sniljmene na video-kasetama. Radio-veze se smiju koristiti samo za prenošenje signala od studija do glavnog odašiljača. I taj je zakon već van snage, ali su mnogi suci odlučili da privatne stanice mogu nastaviti rad raznoseći kasete fizički, što znači da i dalje mogu emitirati za cijelu zemlju na osnovu jedinstvene programske sheme. Situacija je, dakle, takva da postoji mješavina javnih i privatnih mreža, a za sporove oko konkurencije nadležni su jedino građanski sudovi. Zakon koji bi potpuno regulirao to područje još je na raspravi u političkim partijama. Krajem 1985. u Italiji je bilo 747 privatnih televizijskih stanica, ali sledeće godine je taj broj počeo opadati, Mnoge su se spojile ili jedne s drugima ili s većim mrežama, tako da je polovicom 1986. broj pao na 690. Berluskonijeva grupa, međutim, solidarizira svoj položaj, i sa tri mreže koje posjeduje („Canale 5”, „Italia Г’ i „Rete 4”) kontrolira 90% cjelokupne ekonomske propagande privatnog sektora. Otud lokalne televizijske stanice sada sve teže privlače reklame, pa ni kvalitetom programa ne uspjevaju privući značajniji broj gledalaca. Satelitom se RAI počeo služiti prošle godine. Prvi se program šalje na distribucioni satelit, a zatim emitira u kablovskim sistemima u Belgiji, Švicarskoj i Luksemburgu. S ostalim članovima konzorcija RAI priprema program Еигора TV za satelit Olympus, a na tom je satelitu iznajmila još jedan direktan kanal. Talijanski vlastiti satelit za direktno emitiranje, Sarit, neće početi da djeluje prije 1990. U Italiji ima četiri tisuće radio-stanica, od čega jedna hiljada ima samo ograničeni domet, a oko 400 je povezano s mrežama kojih je tri, i to samo na sjeveru.

50