RTV Teorija i praksa

IZ TIŠINE BORIS: Sve zaključavaju. I vrata, i ormane, i prozore, i frižider, i struju i televizor. Prijatnije je kad nikud ne odlaze: ne volim kad sam sam, sve zabave su zaključane, samo je krevet spreman. I kako mogu da zaspim ovako iz čista mira? Ne daju mi šansu da se umorim. Ostave mi moje knjige, njihove zaključavaju. Kad odrastem, svečano če otvoriti orman i reči: Evo, sad si odrastao, možeš da čitaš ove knjige, možeš da gledaš ove emisije na televiziji, možeš da telefoniraš. Ako iko treba da primeti da sam odrastao onda sam to ja. Ne mora škola da se završi pa da se odraste! /ZVONO/ BORIS: Možda se vračaju? Ali, što bi zvonili kad imaju ključ? Ko je? /KORACI. GLAS IZ DRUGOG ZVUČNOG PLANA/ SUSED: Jeste li kod kuče? BORIS: Ko? SUSED: Mama i tata nisu tu? BORIS: Nisu. Mogu i ja da vam pomognem. Imajte poverenja u mene. SUSED: Nemamo drugi program. Hteli smo kod vas da gledamo film. BORIS: Koji? SUSED; Ne znam, Važno je da je film. Oni se neče skoro vratiti? BORIS: Ne verujem. Ja bih takođe gledao film, ali je sve zaključano. Ne vredi. Kakav je film? SUSED; Ne znam. Zašto ti ne spavaš?

163