RTV Teorija i praksa

BORIS: Nemoj molim te to s lampom. Znaću i bez nje. To čovek jednostavno oseti. VESNA: Kako znaš kad na mom spratu ima devet prozora? Kako znaš koji je baš moj? BORIS: On mora da se razliku-je po nečemu. Tvoj prozor ne može biti kao ostali. U tome je stvar. Moj brat, koji skuplja te mrvice za ptice, radi to neki put i noču. To ti nisam pričao. On nikad ne nosi bateriju, ili nešto slično. On jednostavno vidi te mrvice u mraku. On čak ume da razlikuje dobre mrvice od loših. Tako smo se jednom vračali kuči, bilo je kasno, i ja sam ispustio moj kliker u parku, Zamisli to, negde u travi, u parku gde nikad nije bilo sijalica. Moj brat je jednostavno znao gde je taj kliker mogao da se otkotrlja. Samo se sagao i podigao ga. To sam hteo da ti kažem: ja uopšte nemam 18 godina. /TIŠINA/ VESNA: Šta si rekao? Ko je imao osamnaest godina? BORIS: Moj brat kad se sagao. /PAUZA/ VESNA: Nešto drugo si rekao. BORIS: Hteo sam nešto da kažem, nije važno, sutra ču ti reći. Da znaš da je več kasno. VESNA: Meni se ne spava. BORIS; To samo kažeš. Kladim se da bi odmah zaspala čim bi dodirnula jastuk. VESNA: Kako bih mogla? BORIS: Zašto da ne? U ovo vreme ti sigurno uveliko spavaš. VESNA: Sad ne bih mogla. Mislila bih na tebe. /PAUZA/ I na tvog brata. Na tvoju malu sestru koja plače dok pušta ptice iz kaveza i na sve

180