RTV Teorija i praksa

ОТАС; Dragana? BORIS: Ne. Jedna druga. Neka što skuplja hranu za ptice. MAJKA: Hranu za ptice? BORIS: Da. Mrvice. Znaš, one što ispadaju Ijudima koji nepažljivo jedu sendviče. Hoće da joj ja sutra pomognem. OTAC: To je vrlo interesantno. Iz tvog razreda? BORIS: Ne, pored. MAJKA: Idi odmah u krevet. Neko nas je tražio? BORIS: Sused. Hteo je da pozajmi drugi program. OTAC; Šta je tebi? Čudne stvari pričaš. BORIS: Hteo je da gleda kaubojski film. Mator čovek. MAJKA: Odakle ti ove knjige? /PAUZA/ OTAC: Otvarao je naš orman! BORIS: Hoču da vam kažem da nema potrebe da ih više zaključavate. Ne interesuju me. Ili, zaključajte ih deset puta! To uopšte nije istina. OTAC: Šta nije istina? BORIS: To što piše. Ništa nije istina. I još ovo hoću da vam kažem; do malopre sam plakao što nemam starijeg brata. Sad ga uopšte ne želim. Nije mi žao što ga nemam. On bi mi samo smetao. Ništa mi ne treba: ni vaše knjige, ni stariji brat. Voleo bih da umesto starijeg brata dobijem jedne pantalone. MAJKA; Kakve pantalone? BORIS: Jedne zelene, somotske. Takve sam oduvek želeo.

182