RTV Teorija i praksa

e) tehničke mogućnosti za snimanje, montiranje i obradu programa (već obezbeđeno u Media Centru); f) odgovarajuči broj traka, monitora i pomočne opreme; g) smernice („pravila igre”) u vezi sa snimanjem, upotrebom i obradom programa, i kontrolom ugovorenih postupaka; h) neki odbor korisnika za nadzor nad sistemom. 4. Prijem međunarodnih programa zahteva višesistemske video-rikordere i monitore, ili tehničke mogućnosti za konverziju dva evropska sistema - SECAM i PAL - u američki NTSC, i obratno. 5. Uvođenje sistema na pola inča (VHS ili Beta) čini se vrlo preporučljivim, zbog nižih cena i veče jednostavnosti u poređenju s inače kvalitetnijim Umatic sistemom (3/4 inča); u isti mah, VHS se čini prihvatljivijim od sistema Beta (koji daje bolju sliku), zbog šire rasprostranjenosti (oko 80% svih video-rikordera u SAD su u VHS tehnologiji). 6. Valjano funkcionisanje sistema zahteva punu ili delimičnu zaposlenost bar četiri osobe; a) sposobnog i dobro obrazovanog sekretara, kadrog da priprema kvalifikovane spiskove programa koje nude radio-televizijski magazini za izvesno predstojeće razdoblje, te da te ~TV vodiče” distribuira zainteresovanom nastavnom kadru, da prima njihove zahteve i organizuje snimanje emitovanih programa; b) tri tehničara potrebna za 24-časovno pokrivanje sistema (iako se mnogi postupci mogu kompjuterski programirati). 7. Cini se više negoli racionalnim razvijanje sistema s ugrađenim mogučnostima širenja i dopunjavanja uzlaznim signalom (sposobnošču odašiljanja signala). Udruženje tri tako velika i značajna novoengleska univerziteta kao što su UMass, BU i MIT zaslužuje mogućnost da svoj Ijudski potencijal i svoja dostignuča prezentira svetu. U prvi mah, međutim, do sticanja potrebnog iskustva, dovoljno je ograničiti sistem na TVRO.

91