RTV Teorija i praksa

које је otkrivalo, i to veoma minuciozno i zato übedljivo, sve psihoioški delikatne prelome i obrte. Glumačka ekipa u kojoj su, pored ostalih, bili Mihajio Mrvaljevič, Adem Čejvan, Hasija Borič, Teša Vukosavljević, Ratko Petkovič i Viadimir Albahari, sa vernom dijalekatskom fakturom, oživela je ličnosti Srdičeve drame veoma übedljivo. Treba naglasiti da je za takav stepen autentičnosti govornog izraza svakako zaslužna Boja Talijan, lektor emisije. Snimak majstora tona Josipa Grbavca bio je savršeno jasan i pregledan; posebno su dobro snimljeni efekti snežne mečave, hoda i kopanja zamrznutog snega (čula se njegova škripa pod nogama!). Izvođenje Sahrane Stojana Srdiča odavalo je punu solidnost svih koji su se angažovali u njenoj realizaciji. Bez obzira što Srdičevo delo tematski, a emisija po načinu izvođenja, рге pripadaju repertoaru prvog, a ne trećeg programa radija, treba reči da je ova premijera osvežila naš radio-dramski program. TENOR DUŠAN ĐORĐEVIĆ U svojoj stalnoj seriji Muzički podijum program Stereorama Radio-Beograda premijerno je emitovao i, na zahtev slušalaca, übrzo reprizirao emisiju Peva tenor Dušan Đorđevićč Emisija je imala propratan komentar koji je sadržao uglavnom sve relevantne podatke o ovom umetniku koji je svoju karijeru započeo u međuratnom razdoblju, posie usavršavanja u Pragu, Beču, Berlinu i Milanu, gde je radio sa proslavljenim tenorom Benjaminom Điljijem. U sezoni 1933/34. pevao je u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu; potom je pevao na scenama stranih operskih kuča, a počev od 1940. pa do izbijanja rata, 1941, bio je član Ореге Narodnog pozorišta u Beogradu. Koliko je poznato, Đorđevič se posle, živeći u inostranstvu (Australija), bavio svojom strukom (on je, naime, završio elektromašinski odsek Tehničkog fakulteta u Beogradu).

4 Program Stereorama Radio-Beograda, 5. 111 1988, 9.00

10