RTV Teorija i praksa

dana. U programima Kiausa Šeninga dolazi do retkog spoja ozbiijnosti, pameti, krajnje dorađenosti svakog projekta u za nas utopijskim tehničkim i finansijskim uslovima. Radio je umetnost siromašnih, svuda u svetu, sem WDR. Klaus Šening je radijski čovek planete. On je u Njujorku i Kaiiforniji, Sidneju i Tokiju, Beogradu i Rimu. S Italijanima je proizveo Materu Sasi, s kompozitorom i publicistom Nikolom Sanijem. S Malkoimom Goldštajnom iz SAD Iši/ Timechangingspace. Zvučna pretpostavka radiofonske kompozicije Iši nastaia je iz sačuvanog snimka (1914) - drevnog pojanja tada jedinog živog predstavnika severnokaiifornijskog indijanskog plemena Jahi. - ~ove pesme transponovane su kroz vreme, kroz mnogostrukost prostora.” Bio je producent i Filipu Korneru, rođenom u Njujorku, Jahodinim i Mesijenovim učenikom. Korner je sačinio petominutnu kompoziciju koju nikako nisam uspeo da razumem, Skrovito mesto grizlija Vovunopu. Kiaus nam je kasnije гекао da nešto s emitovanjem nije biio u redu. (Video sam Kornera kako rida kao dete.) WDR, to jest Kiaus Šening, je na ~Audioboxu” predstavio i La Ville/die Stadt Metropolis Paris/Berlin francuskog kompozitora i radio-istraživača Pjera Henrija. Na ~Audioboxu” držao je predavanja, projektovao filmove, davao predloge, upučivao reči oštre kritike, postajao netrpeljiv, (jadna Heien Torington, moja prijateijica iz Njujorka, osnivač ~New Radio and Performing Art”!), sedeo za stoiom sam aii i sa drugima, pio i jeo, veselio se aii nijednom nije propustio priiiku da govori o radiju i njegovoj budućnosti. Zaslužan je što se nemačka reč horspiele legaiizuje, i internacionaiizuje, u drugim jezicima i u drugim radijskim sredinama, kao samosvojan izraz novog i nezavisnog medijskog žanra. Ponudio nam je saradnju. Preko noči sam morao da mu dam dva nasiova, I.vučni testamenti gore Atos i Faunofonia balcanika. Prihvatio je oba, kao koprodukcionu sarađnju WDR i Radio-Beograda. Sad mi preostaje najteži deo posla, da se nekako ispentram preko Kineskog Zida naših administrativnih i drugih zaludnosti i zala. Tešim se uverenjem da če urednik naše „Radionice zvuka”, Ivana Stefanovič, koja bi u nekim drugim uslovima umela i znala sve to što zna

173