RTV Teorija i praksa

servizi (uslužni radio u Italiji) itd. odavno su postali neizostavni sastojak radijskih programa kojima je stalo do savremenog lika i publike. lako se i informacija, edukacija i zabava putem radija 'mogu smatrati servisom i uslugom u širem smislu, pitanje je u kojoj meri nacionalni programi mogu da se približe svojim slušaocima u sferi onoga što se danas u jugoslovenskom radiju smatra servisnom informacijom (meteorologija, saobraćaj, nestanci energije, ekološke okolnosti itd.). Beogradski istraživač Miloš Kovačević izneo je i neke konstatacije koje apsolutno odudaraju od mnogih aksioma radijske prakse. Tako Kovačević, na primer, tvrdi da se radio u Beogradu u jutarnjim časovima izrazito malo sluša što je u suprotnosti sa onim što misli največi broj radijskih Ijudi („jutro je vreme radija”). Valjalo bi da Kovačević iznese i argumente i dokaze za ovakve tvrdnje, jer su jutarnji programi udarni blokovi u koje svaka radio-stanica ulaže mnogo rada i energije. Takođe se pomalo neverovatnom čini tvrdnja da Beograđani, na primer, nisu zainteresovani za centralnu informativno-političku emisiju Novosti dana jer koriste druga sredstva informisanja - štampu i televiziju. Tekst M. Kovačevića objavljujemo u celini, a biće prilike, pretpostavljam, da se uz ostalo objasni i teza po kojoj činjenica da se beogradski programi mogu čuti i van „svog atara" utiče na svest stvaralaca gradskih programa, da postoji „problem tendencije širenja koncepta gradskog radija”, pa možda i „izneveravanja njegove izvome orijentacije.” Gradski programi, bar u Beogradu, osnovani pre 20 godina bili su postavljeni kao „reklamno-muzički” a da pri tom nije bilo reklama ni dovoljno muzičkog materijala. Može li se danas, posle dve decenije, govoriti ozbiljnije o „izvornoj orijentaciji” tako koncipiranih programa? Razlozi njihovog pokretanja bili su verovatno rezultat okolnosti koje su poznate samo njihovim pokretačima i ove stvari bi bilo zanimljivo rasvetliti.

52