RTV Teorija i praksa

sredstva izdao u Beogradu 1986. godine a koji je namenjen četvrtom razredu usmerenih delatnosti u oblasti kulture i javnog informisanja. U ovoj knjizi najbliži dco koji bi se odnosio na istraživanje za medije je podela na sekundamo i primarno prikupljanje informacija, odnosno objašnjenje šta je to banka podataka. Apstrakcije o kojima je reč teško je spojiti sa postojećom praksom konkretnog „prikupljanja” bilo kakvih činjenica za upotrebu u takvom vizuelnom toku kakav je televizijski. Inače, takozvana umetnička struka pod koju su klasifikovani na birou oni koji se danas bave komunikologijom kod nas, ne stiče se u Školi za industrijsko oblikovanje. 5 Đaci te škole, na primer, iako će se baviti dizajnom grafike, ambalaže i drugih industrijskih proizvoda ne uče ni vizuelne komunikacije ni istoriju sredstava komunikacija, odnosno ni neophodno potrebna audiovizuelna sredstva kojima će se najverovatnije baviti u kompjuterizovanoj skoroj budućnosti. Za njih i za sve kadrove koji će se u sledećih deset godina baviti TV istraživanjem, kreiranjem vizuelnog predstavljanja, kombinovanjem slike i zvuka, uopšte radom na televiziji, još ne može ni da se zamisli šta sve predstoji na putu osposobljavanja mišljenja o tehničkim i komunikacijskim aspektima posla. Jedan od pozamašnih problema na tom putu ih čeka u svakoj našoj biblioteci, kao i knjižari. Kako su godine prolazile i ređale se knjige tako je sve ostajalo na kupcima. Da bi se znalo šta se traži potrebno je znati i odgovore. Koliko naših prodavaca zna za komunikologiju? Da li takav naziv postoji negde na polici? Ako je organizovanje knjiga po naučnira disciplinama sređeno alfabetski, rečnici sigumo neće biti na istom mestu, a i da jesu u čitavom gradu nema nijednog stranog rečnika komunikacija! Nijedan fakultet nije kupio ništa, a prevode ili nešto slično na našem jeziku još nemamo. Zašto bi i imali o ovako širokoj oblasti, kada posle 90 godina kinematografije još nema

5 Jzbor srednje Škole", informator o upisu u I razred srednjeg usmerenog obrazovanja, Zavođ za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja grada Beograda, 25. mart 1988, str. 32.

174