RTV Teorija i praksa

- mikrofon se gura u usta i zatim pušta monolog, jedan po jedan. Očigledno, linija manjeg otpora. Рге šest godina kada sam bio u selekcionom žiriju napisao sam sledeće redove: ,Bilo je u tom takmičenju svega i svačega, kakav je uostalom i život - i slika nastojanja radnih kolektiva da unaprede proizvodnju, i stabiiizacionih napora; tu je i žal za kovačima koji nestaju, i strah od livačkog posla, integracija u privredi nije mimoišla radoznalost reportera, kao i devize ,u smeću' ili poljoprivreda i hidrosistemi, partizani i solunci, ali i lake, atraktivne teme, vradžbine, alkoholizam, porodica .bistrih potoka', beg iz grada u planine, zatim deca, aktivnost Saveza komunista, itd. Slobodno se, dakle, može reći da se ргеко talasa lokalnih radio-stanica odrazio ili izrazio naš svakodnevni život, stvamost koja nas okružuje ,odslikana' je u svoj raznolikosti, šarenilu, protivrečnostima, teškoćama ali i radostima i snovima. Emisije su pravljene zanatski, uglavnom veoraa dobro očigledno, mladi Ijudi su savladali novinarski zanat, umeju da vode zamišljeni koncept, umeju da pitaju kada se razgovara, umeju da ćute kada treba, umeju da načine lepu rečenicu, da atraktivnim detaljima zagolicaju pažnju. Ali ima padova, nedopustive mtine i površnosti, zbrke u mislima, neznanja i nesnalaženja pa prava stvar pobegne, izmigolji se iz ruku u trenutku kada se učini da će se dodimuti ta duboko sakrivena istina". Tako je bilo 1982. godine. Sada nije baš tako. Na žalost otpada prvi deo, pozitivna ocena festivala. Ostaje samo ona dmga. Voleo bih da sam se prevario! Naravno, za emisije koje smo predložiii za nagrade - reči рше pohvala!

218