RTV Teorija i praksa

građanima, ona će živjeti, bit će podržavana i građani će je smatrati svojom. Suprotno tome, mrtva emisija i mrtva radio-stanica je nešto najbesmislenije na svijetu jer predstavlja šumove od kojih se građani lako brane običnim okretanjem dugmeta prema drugoj radio-stanici koja će životnije i bolje zadovoljavati njihove informacijske potrebe. Može se prema tome istaknuti da je formiranje aktualnih, aktraktivnih i čovjeku razumljivih programa i sadržaja izuzetno važan problem redakcija lokalnih radio-stanica, te da o rješenju toga problema ovisi koliko će lokalni rađio biti primljen ili odbačen. Istraživanja o kojima izvještava M. Kovačević tako pokazuju da ,od 550 hiljada Beograđana, koliko u jednom danu uključi radio, 400 hiljada sluša jedan od gradskih (lokalnih) pograma. Za Beograđane je karakteristično da gradske programe a i druge lokalne programe siušaju u dužim segmentima nego klasične programe Radio-Beograda. ' 5 Većeg i boljeg priznanja lokalni radio ne treba. On samo treba da opravda ovo veliko povjerenje naroda i da stalno stvara funkcionalnije, atraktivnije, življe i čovjeku primjerenije programe. NOVI KOMUNIKATIVNI MODEL LOKALNOG RADUA Najveću novost lokalni radio ipak ostvaruje, i može ostvariti, u promjeni komunikativne paradigme. Naime, dok državni radio i dalje funkcionira u jednosmjemoj diseminaciji informacija: odozgo prema dolje (tj, dok se protok njegovih informacija odvija po shemi tvorci informacija-novinari kao kozmetičari tih selekcioniranih informacija - široki narodni slojevi kao recipijenti), lokalni radio u tom smislu ostvamje pravu komunikacijsku revoluciju, jer građane kao objekte, recipijente, slušaoce, gledaoce transformira u subjekte komunikatore, izvjestitelje, diskutante, polemičare itd. 6 I to je njegov najveći doprinos razvijanju dvosmjemog sistema javnog komuniciranja po induktivnom modelu

5 Kovažević, M., .Građski radio", ,RTV - teorija i praksa",broj 50, Beograd, 1988, str. 48. 6 Plenkovič, M., Teorija i praksa Javnog komuniciranja, Zagreb, 1983

33