RTV Teorija i praksa

које vrste као i religiju treba prepustiti osobnim sferama života svakog čovjeka (kao njegovoj intimi). Javni život, javna komunikacija (od one na javnim mjestima do telekomunikacije putem radija, televizije i novina) treba da bude pokušaj argumentirane diskusije. Prema tome, prvo i najviše pravilo u javnom komuniciranju je da se ne smije objavljivati ono što nije dokazano, što je uvredljivo i što uznemiruje građane. I, obrauto, sve što je valjano dokazano, a posebno što ima opće značenje, treba da bude objavljeno na primjeren način (tj. ni tada ne treba psovati ni vrijeđati, jer se time argumentiranost ne povećava nego čak profanira). Smirena, argumentirana, odmjerena, jasna i uvažavajuća diskusija, to je nova komunikativna parola koju treba da ostvaruje lokalni radio i ostvarujući je đa razvija u narodu jednu višu kulturu razmjene mišljenja u skladu s ponašanjem civiliziranog svijeta. U skladu s ovim općim odrednicama javnog komuniciranja (a ne informiranja!) „svih sa svima o svemu potpuno argumentirano i osobno odgovorno", lokalni radio treba da posebno razradi i svoju novu žumalistiku, odnosno retoriku. Naime, njemu više ne odgovaraju žanrovi monološkog novinarstva velikog radija (gdje se vladajuća gamitura ргеко novinara javlja narodu radi obavještavanja kako bi se on - kao mala djeca - trebao ponašati), nego dijaloški žanrovi žive, Ijudske, neposredne komunikacije. Pri sadašnjem dostignuću radijske tehnike valja priznati da veliki radio ovo ne može ni postići, јег je teško diskutirati u višemilijunskom auditoriju, ali je to zato moguće realizirati u manjim društvenim zajednicama u kojima i za koje radi i djeluje lokalni radio. Ovdje nemamo prostora da ovu misao šire ekspliciramo, ali ćemo naznačiti što to praktički znači. Ako lokalni radio želi ostvarivati model dvosmjemog javnog komuniciranja građana (do teledijaloga), 8 onda on mora više njegovati i razvijati dijaloške žanrove: intervju, izjave, ankete, razgovore, replike, diskusije, panel-diskusije, polemike, tj. on mora ostvariti ustavnu

8 Plenković, M., Tele-education the present momenl anđ the corae, CREDEM, Ahmedabad, 1980.

35