RTV Teorija i praksa

možda još izrazitije, važe za MI koji čine jedan segment u strukturi ovih emisija. Za informacije o vremenu zainteresovan je najširi krug Ijudi jer se radi o informacijama koje se neposredno tiču njihovog svakodnevnog života i ponašanja. Polazeći od pretpostavke da ne postoji „jezik Dnevnika/Dnevnih novosti”, kao karakterističan tip teksta, niti jedinstven informativno-politički stil, i da izbor jezičkih sredstava zavisi i od medija preko kojeg se poruka emituje i od teme o kojoj se saopštava, cilj ovoga rada je da se što potpunije opišu jezičke i komunikacione osobenosti jednog segmenta, jednog funkcionalnog podstila 3 TV i R informativno-političke emisije Dnevnik/Dnevne novosti koja je posvećena temi: vreme, odnosno izveštaj i prognoza vremena. U tu svrhu najpre je urađena statistička obrada leksičkog inventara i rezultati su upoređeni sa onima koji su dobijeni za druge tipove sličnih saopštenja vesti na radiju [Leš, 1987], novinski naslovi [GRUDIS, 1976], politički diskurs [1987]). Potom je pažnja posvečena pojedinačnim leksičkim slojevima, leksičko-terminološkim i leksičko-sintagmatskim, te sintaksičkim osobinama. Sastavljen je frekvencijski rečnik i obrađene su komunikacione karakteristike. Imajući u vidu da je standardni srpskohrvatski jezik, pored funkcionalne raslojenosti, i teritorijalno raslojen, što se očituje i u leksici, ili naročito u leksici, u uzorak su uključeni MI iz TV i R stuđija sa čitavog srpskohrvatskog govornog područja s ciljem da se standardni srpskohrvatski jezik što potpunije predstavi i da se doprinese preciziranju njegovih leksičkih varijeteta. U tu svrhu sačinjen je i spisak varijantne leksike.

з Frunkcionalni scilovi (termin Praške lingvističke škole) posledica su funkcionalnog raslojavanja jezika. Osnovne karakteristike jednog funkcionalnog stila tiču se inventara, izbora i upotrebe jezičkih siedstava i lo naročito leksičkih, sintaksičko-semantičkih i tekstualnih. Izbor je uslovljen potrebama koje nameču domen, situacija i temalika. Funkcionalno raslojavanje se najčešće ispoljava u tri oblika: a) disciplinarnom (ili „profesionalnom"), b) situacionom, i c) tematskom [Radovanović, 1986:166],

72