RTV Teorija i praksa

komplikovano distribuirati signale sa magnetoskopa na više punktova. U slučaju serijskog prenosa, potrebna je matrica koja omogućava prenos serijskog komponentnog signala. ZAKUUČAK S obzirom da većina raspoloživih uređaja koji se vezuju na video-mikser intemo radi sa komponentnim analognim ili digitalnim signalima, to postoji samo dilema oko izbora formata magnetoskopa i video-miksera kao i formata signala za povezivanje uređaja i njihovu distribuciju unutar centra. Potrebno je naglasiti da rešenje dileme komponentni ili kompozitni studio zavisi od izbora formata magnetoskopa. Razmotrićemo moguća buduća rešenja. 1) Kompozitni studio i C-format magnetoskopa. Ovo rešenje bi bilo pogodno sa stanovišta broja kodovanja i dekodovanja ali bi imalo značajne nedostatke, pošto C format predstavlja tehnološki prevaziđeno rešenje, i što se otežava buduće uvođenje digitalmh ostrva. 2) Kompozitni studio i beta-format magnetoskopa. Ovo rešenje ima prednost sa stanovišta jednostavnosti proširenja sadašnjeg sistema u TV Beograd, pošto bi postojala direktna kompatibilnost. Ono može da ima opravdanja u slučaju da se studio neće koristiti za druge namene osim za emitovanje programa kao i za emisije uživo. Ovo rešenje, međutim, ima više nedostataka. Pored degradacije kvaliteta slike, koja proističe iz potrebe za uzastopnim dekodovanjem i kodovanjem, u slučaju pripreme programa, znatno se komplikuje uvođenje budućih analognih ili digitalnih komponentnih segmenata sistema. 3) Kompozitni studio i kompozitni digiralni format magnetoskopa (D2 ili DX). I kod ovog rešenja se javlja potreba za određenim brojem dekodera i kodera, pošto u lancu postoje komponentni uređaji. Porcd toga ostaju problemi sa buduCim proširenjima, koji su pomenuti u prethodnim stavovima. 4) Komponentni studio i DJ-format magnetoskopa. Sa stanovišta kvaliteta slikc i praćenja modeme tehnologije

120