RTV Teorija i praksa

bio drugačiji nego sada. Prvo se, naime, osnovao Radio Beograd, koji je emitujući program privlačio slušaoce koji su kasnije za to morali da plaćaju nadoknadu u vidu pretplate a ona je pravno sankcionisana. To pravo je osnov eksternog vida slobode štampe, slobode informisanja a odgovarajuće pravo i odgovornost su osnova interne slobode štampe što obuhvata kompletnu delatnost redakcije. Ova rasprava ima svoje mesto i funkciju upravo stoga što je moguće đa putem medijskog delovanja utiće na ugrađivanje primedbi i predloga u budući zakon. Zanimljivo je npr. da u istoriji Radio Bcograda nalazimo neke oblike svojine o kojima i sada govorimo jer on je već bio akcionarsko društvo i mada se ondašnja rešenja ne mogu preuzeti u današnjoj situaciji, njih valja izučiti i primeniti ono što je bilo pozitivno. Zašto očekujem da tu ima ozbiljnih zrna istine, korisnih za buduće razmatranje ovoga problcma. Radio Beograd je upravo u to vrcmc dclovao u pluralistićkim uslovima, kakvim-takvim, uslovima koji su bili drugačiji od onih kojima težimo, ali svakako su imali višestranačko obeležje itd. Ncka rešcnja su vcć tada pronađena i u praksi potvrđena pa ih vredi proućili. Rekao bih da su novinarski kodcksi stvar profesionalnih organizacija ali moguća je i njihova šira primena jer oni regulišu ćitavu jcdnu oblast mada jc njihova osnovna namena da kao dokumenti utvrđuju i sankcionišu ponašanje članova u profcsionalnoj sfcri. Njih svakako 'treba donositi i usavršavati ali pitanjc je da li oni mogu prerasti u jedan opšliji vid sankcionisanja u jednoj ili više javnih službi, u kompletnoj sferi medijskog delovanja. To pominjcm s obzirom na ono pravo o kojem sam na počctku govorio, pravo čiji jc izvor u parlicipaciji, u učcšću u finansiranju medija bilo da se radi o plaćanju jcdnom mesečno kao kod radija i tclevizijc ili svakoga dana kao kod štampe. Postojanje ovakvc participacijc čitalaca, slušalaca i glcdalaca jc od izuzctnog značaja i mora bili poštovano u svim oblicima mcdijskog dclovanja jcr ta

52