RTV Teorija i praksa

nekoliko goclina već Dramski program Radio Bcograda svakog petka posle ponoći u Prvom programu emituje i Dramske minijature, što će rcći kratke, dramaturški srezane i isklesane „mini-drame”, kako ih poneko naziva. Može se odmah utvrditi da je to dramski rod - poput „kratke” priče u proznoj književnosti - koji tvorcima nameće znatne teškoće, jer u desetak minuta valja učvrstiti celinu, uz dosledno poštovanje mnogih dramaturških zakonitosti kao što su izbor temc, likovi, odnosi, sukobi, ritam i harmonija, a posebno vremenska ograničenost. Među nebrojenim inostranim i domaćim autorima, koji su omogućili stalne tokove u ostvarivanju repertoarskih planova spomenutog ciklusa Dramskih minijaiura, izdvaja sc - ko bi drugi?! - i Aleksandar Obrenović. Tri „mini” radio-drame iz dramaturške radionice jednog od najboljih i najplodnijih naših radio-dramskih stvaralaca, Aleksandra Obrcnovića, prcmijerno su emitovane u posiednje vrcmc, pri čcmu se autor opet pojavio i u ulozi domišljatog i provcrenog reditclja pored već poslovične Obrcnovićcve umcšnosti da pronikne u neurozama zalclujanc ćaknutosli Ijudskih jedinki koje, životarcći, prolaze poiisnutih i neostvarenih želja a čije su ličnosti uvek potčinjcne zbrkanim trzavicama kao ncizbcžnim pratiljama trvenja sopstvene svesti i podsvesli - dakle, tc tri Obrenovićeve dramske minijature, Krik, Izoanemone i Promašeni život kao da su prcd studijske mikrofone vratile Slavka Simića, glumca izuzctnih sposobnosti za radio-dramska tumačenja onih i onakvih uloga koje potvrđuju stara saznanja o tamnim vilajetima psihologije u čovcku i oko njega. I ovom prilikom Slavko Simić (istini za volju, i od ranije poznat i priznat interprctator likova iz nepregledne, obrenovićcvski sročcne ijudske tragikomedije) umco je da opravda ncke od takozvanih „malih Jjudi”, da ukaže na njih i upozori na njihovc neprekidne jadikovke, maštarijc i polajnc nadc, na njihovu izgubijcnost u traganju za svojim izgubljcnim vrcmenom i životima.

74