RTV Teorija i praksa

muzički fičer i nadalje pripada obećanjima i neizvesnostima koji su bitna „talasna dužina” svih radiofonskih eksperimenata i ostvarenja. Muzički fičer übuduće mora da se izbori za svoju estetiku kao što u stilskom pogledu već prvim koracima nesumnjivo nagoveštava prodore i u doskora nepoznate ili nedovoljno istražene oblasti jezika i suštastva radija. Neki od tih početnih prodora u većoj ili manjoj meri zapaženi su i tokom završne večeri ovogodišnjeg FEDOR. Petar Teslić i Zoran Jerković svojim prilogom The name ofthe game podsetili su na lavine i obilja posebno sažimanih i razvrstavanih zvukova izvesnih sportskih nadmetanja, Ivana Stefanović je takođe u saradnji sa ton-majstorom nepresušne darovitosti i maštovitosti, Zoranom Jerkovićem, emisijom Lingua/phonialpatria upozorila na čudesna ishodišta mnogoglasja različitih jezika, intonacija, ritmova i sazvučja, a nešto slično bila je i stvaralačka inspiracija Arsenija Jovanovića u njegovom radu pod naslovom H.P.V opus 91. Snoviđenja Jasmine Zec đolaze u red upečatljivih radiofonskih portreta (u ovom slučaju bio je to poznati srpski kompozitor Enriko Josif) pri čemu slušalac prisnije i do u tančine upoznaje i otkriva dubine i prividne tajanstvenosti nastajanja muzičkih zamisli i ideja kompozitora ali i svestranost intelektualne i stvaralačke, vaskolikim zanesenostima ozarene ličnosti Enrika Josifa. I FEDOR ’9l - kao i ona tri pre njega istoimena festivala - opravdao je pobude organizatora (Dramskog i Drugog programa Radio Beograda) da se dokumentarna rađiofonija mnogostrukim svojim izražajnim sredstvima posveti tumačenju života i njegove osobene, izvorne dramaturgije. Da neiscrpne majdane motiva i tema prilagodi sebi i svojoj umešnosti elektronskog harmonizovanja svega što je zvuk i govor. Ujedno, ovogodišnji FEDOR „osvetlao je obraz” dokumentarne radiofonije prvenstveno time što su neke emisije - i ne samo one koje su ispraćene

28