RTV Teorija i praksa

ргеко puta da ne pokušavaju da ih „upucavaju”, јег će odgovoriti vatrom koja će ih zasigurno ućutkati. Uskoro, opet putem radija, iz te zgrade mole hitnu pomoć. Nekome je pozlilo, nije rijeć o ranjavanju. Prošlo je podne. Televizija s one strane barikada, prema Ilidži, uspijeva da donese po koji nov snimak. Snimanje je na pristojnoj udaljenosti. Ljudi sa barikada već na sto metara upozoravaju pucanjem u zrak, a na pedeset metara viču: „stoj, digni ruke i natrag”! Među reporterima ne prepoznajem previše pravih profesionalaca, onih koji primaju platu. U prvim novinarskim redovima su mahom volonteri. Sada sam još više uvjeren da mastodonti, kao što su naši radio i televizija, ne mogu biti u službi mobilnog gradskog radija i televizije, ne mogu se brzo adaptirati različitim situacijama i vanrednim stanjima. Dr Muniba Maglajlić iz Gradskog doma zdravlja poziva medicinsko osoblje da se javi u najbliže ambulante, ako već ne mogu doći do radnih mjesta. Dr Boriša Starović sa „plastike” javlja da je put đo bolnice Koševo odblokiran. Dragan Gardović na prvom programu Radio Sarajeva dobio je dozvolu da „uživo pusti” nekoga sa barikade na Vrbanji: „kola hitne pomoći ćemo propuštati, ali neka se ne šali niko da sa njima nešto drugo provuče!” Malo kasnije je javljeno da je doktor Macanović, u Koševskoj bolnici primio prve bolesnike na dijalizu. Trinaest sati. Niko se još nije obratio građanima. Novinari su izračunali da je postavljeno 14 srpskih, a već se dižu i muslimanske barikade. Započinje rat saopštenja. Sada je već 14 sati. Nešto važno se dešava u „Holidej-inu”. Tamo je kamerama strogo zabranjeno, ali se radio-reporteri nekako probijaju. Tu je smješten Krizni štab SDS koji se u međuvremenu oglasio saopštenjem i uslovima za uklanjanje barikada, zatim evropski posmatrači, specijalci MUP, raznorazni tjelohranitelji, mnoštvo naoružanih Ijudi, novinari... Gosti? Ko zna gdje su!

79