RTV Teorija i praksa

posao. Može da bude tonac, video-mikser, rasvetljivač. On može u svakpj od tih profesija da se zaposli i da radi pošteno sve. Uzmimo, na primer, sekretarice režije. Tu je tako striklna procedura. Šta ona mora da govori? Šta mora da meri? To je jedna profesija, to je procedura, koja se mora tačno naučiti - svaki diplomac to zna. R.V.: Odnos studenata iprofesora ? A.M.: Bio bih vrlo srećan kad bi lo kod nas radili, ne samo profesori da ocenjuju studente, što je normalno, svima i razumljivo, nego tamo i studenti ocenjuju profesore. Na kraju godine dobiješ jedan koveral sa formularima, u kojima se pitaju razne stvari o profesoru; da li je spreman, da li dolazi spreman na čas, da li zna to što predaje, da li je stručan, da li je spreman da pomogne studentima. Onda: da li je u stanju da učini predmet zanimljivim? I, na kraju, da li biste preporučili tog profesora nekom drugom kolegi? Onda, imaju opis, i to ocenjuju od 1 do 7. Ima opisno: koji su najbolji kvaliteti log profesora i, drugo, ako biste mogli da nam date neki savet, šta biste sugerisali da popravi? I koji su njegovi najbolji kvaliteli, itd. Tako dobiješ jednu sliku o profesoru od koje delom zavisi njegova budućnost. To nije odlučujuće, to je vrlo lepo da nisi u rukama studenata. Oni nemaju totalno pravo da odlučuju o tvojoj sudbini - uzima se u obzir njihova nevolja i studenlski hir, ta anketa je anonimna. Posle se uravnotežuje negde s mišljenjem tvojih kolega na fakultetu o tebi, o tvom znanju, tvojoj karijeri, o tvom radu izvan ustanove. Kod nas ta ocena ne postoji. Ovde neki profesori izigravaju goniča robova, što nikom ne odgovara, niko im ništa ne može i studenti mogu samo da te ogovaraju, i to je sve. Možeš da budeš najgori, da ne dolaziš na časove, da bežiš od njih, možeš da ne znaš ništa, lo jc isto kao da si najbolji i najpopularniji. Prema lome, lo je deo tvog ugleda za više studenata. I lepo je Sto taj broj nije lotalan, šlo to nije sto posto. I pored onog što te oni plaćaju, ti si ipak negde nezavisan, možeš da ih zadovoljiš, ali do izvesne mere ti si autonoman. Kad bi isključivo zavisilo od njih, trudili biste se stalno da ih zadovoljite, da budu tolerantni. Ti moraš u jednoj ruci da držiš bič, i da taj bič često proizvodi neprijatan utisak, to ti ide u plus, a ne u tvoj minus, a pogotovu u ovako strahovitom intenzivnom kursu koji ima najviši ugled.

62