SRĐ

— 139 —

„Nijesam ja protiva mladiću, biće valjan, dobar i sve što lioćeš, ali mu nema mjcsta za moju kuću. U mene doma nije nigda crevlja zavirila, n'ako li što bi Dum Ivo došo; sve je opanak i papuča: od mladoga do staroga, od muškoga do ženskoga". Tad umuknc. Zakrvavio bio odmah, netom niu bilo spomenuto gledanje Antunovo s njegovom Janicom, a sad mu opet palo na pamet, da je sve ouo zlo po njemu (pometanje nošnje). Pozna dobro Antuna; zna mu i do kose u glavi. Ima osam godina spominje se, da je bio pošo u Navrljan i kako govore — a istina je ■—• potuco se od službe do službe, od praga do praga. Prvo vrijeme bio nešto i prištedio, osobito k*d je bio u Staurantu (Restaurant), ali se dao u veliku igru i piće, t-e časom ispraznio špage. Još se i zapustio, te skoro da nijesu miljele po njemu .... Iza toga pošo u Navijorku (Ne\v York), ali gdje će ti se kukavica ugnijezdit. V Ne grijalo mu se. pa se vrnuo opet u Navrljan. Gdjegod bi se sastao s kojijem našijem, te ga udri nagovaraj da razmeće кб i on; kad je on propo ne bi li još ko s njime: propala mu duša! Nego svak ga tamo pozno. Bio je jedan od onijeh, nateman') ih bilo, te se zovu pramasuni (framasuni). Ne pozno ni Boga ni Bogorodicu, nego — Bože prosti, — vlado se — tamo on ■— кб živina — osvem krsta. Kako bi niog6 011 sve to zaboravit, te nazvat zetom takoga prospikuću! Kako bi mogo dopustit, da nra po smrti 0110 malo teškijeh i krvavijeh truda razbaci i da mu se u crevljama šeta po kući, kad bi mu svaka stopa na grudi pala! On ne vjeruje da drugo ima nego one crevlje. One su niu sve; ralo i motika, vo i krava, koza i ovca. Sve, ma baš sve. Ako je i donio iz Amerike dvjesta, trista peča, poj' J ) ili ti sad iskat; promijenile su gospodara. Taki da zasjede s njim zajedno na trpezu, pa da mu zapita očinski blagoslov! Aja, jok! Brzo će „zdrava Marija", pa se razišli. Krsto ni putem ne imao mira, nego sam sobom govorio, кб da se s kijem razgovara. Iza svakoga dima: „аја, ne će to tako, „ajbo." Mijo njiov srete Antuna, pa mu na debclo ispripovijedi, kako ga Krsto ne može i kako ne da svoju ćer za nj. Kaže ti: da si se pogospodio, a da ti ta gospoština ne valja ni zmo boba. On misli

') Ostatak istoenoga obreda, za anatema ih bilo. ') Pogji.