SRĐ

919

60

nuti gospar Ćerva udunu desni duplijer. Nakon male stanke Filip, kapetan zdura, uze duplijer, ponovno ga pripali i stavina mjesto govoredi: „„ Vlasteline sto cinis! 1 '" Pošto se zapali duplijer, gospar Tudizi opet naredi da se čita, a gospar Milio uspe se na skalin poviše onoga gdje sjedaše gospar Tudizi, govoreći, ne mogu da se sjetim jer nijesam dobro razumio, ili: ...Л ja sam knez"" ili: „„i ja mogu ovdi sigjet"" Na to ustade gospar Klemo Mencetić i reee gosparu Tudizieu: „,,ја bih da udinimo koju terminacijon') i da cinimo dovestit deset sodata."" Gospar se Miho tada razljuti i гебе: ,.„A sto si ti, ti si gjestro !"" 2 ) Gospar Klemo ustade s mjesta gdje sjedaše i sjede na desnu gospara Tudiziea. Tada mi gospar Tudizić naredi: „„Damjane iičini mi pijenu 3 ) od sto dukata, da sjede na mjesto."" A ja visokim i razumljivim glasom udarih mu globu, a gospar ee Miho meni: „..Učini i. ti pijenu od sto dukata da ne sjedi po redit;"" pa ustade šetajući po dvornici Velikoga Vijeća. A gospari Stijepo Sorgo i Brnja Nika Gjorgjića govoraliu na sav glas da je to sramota, pace receni gospar Gjorgjić, gotovo plaeući, pristupi govoreći: „„Gospodo, za Ijubav boziju, ako se vi megju vami ne agjustate,*) ko vas će agjustat"" i nadoda: ,,„ja bili stogod platio da se nijesam ovdi namjerio"" i pošto se procita vicenda svak pogje po svoje posle." Nakon Damjana Ohmucevića bi saslušan Filip, kapetan zdura, 3 ) koji pola talijanski, a pola u dubrovackom dijalektu na stavljena mu pitanja odgovori ovako: „Essendosi raunati hier sera i Signori della vicenda nella sala dell' Eccellentissimo Maggior Consiglio i bijuši sio gospodin Maro Oepetić 1 "') u mje-

1) Od talijansfce rijeei: terminazione, ođluka, l'iješenje.

2) Od toskanske fraze: „[luogo] destro" što se sad govori: „luogo eomodo" u Dubrovuiku je postaia rijee „gjestro".

3) Od talijanske rijeei pena, kazna.

4) Od rijeei: aggiustare, ispraviti, popraviti, nagodit se.

б) Zduri, tal. rivieri bjehu dvorski easniei za sudske poslove, odjeveni u erljenu. U Dubrovniku je ostala reeeniea: „erijen kako zdur".

6) Oepetić iii Kepetiea zvaše se п puku jedan ogranak vlasteoske porodiee Tudizi. Kako je svaka vlasteoska kuža imala više ogranaka, u Dubrovniku nastađe običaj da se pojediui ogranei nazovu po kakvom nadimku ili po puekoj formi, koјлј mi danđanašnji teško ćemo moi naći izvor i postanje. Fakat je da nije vlasteoskog ogranka, šta više, često ni vlastelina u Dubrovniku bilo, koji ne bi nosio ta-