SRĐ

— 939 —

proti nezinoj vo|i, kako mi je ona glavom kazala. Ja bez ne ne mogu živjet te sam ođlučio ili sebe ubit ili zapostata." Ove zaclne rijeci tako ih gnevno izreče, da kad bi mu koji od protivnika blizu bio, zubima bi ga razdrpio. Otac mu na to ozbijno: „Ivane, ali ti je đavo svijest popio ! Koju sramotu misliš navući na mene i na svu našu kuću. Zar nemaš straha Božjega i srama Juckoga, ne bojiš li se očeve kletve što bi te do groba pratila. Evo ti primjera tvoga starijega brata, koji se je oženio po kršćansku, a ne po hajdučku kako ti u svojoj glavi snuješ. Zapamti dobro što ti večeras otvoreno govorim: Ne ću nikad dopustiti da se naši stari običaji zametnu, a znaš dobro, da su naši sved držali, da u djevojci, koja jednom prevjeri, nema više vjere." Ne pisne Ivan na očeve riječi, no ostane zaduben u svojijem mislima. Digne se napokon starac, te nazvavši im zlovojan dobru noć, ode da spava. Ustane i Ivan da pođe spavati, no koje spane? Sutra dan okolo devete ure u jutro eto ti u paroha doma Sćepana, zapostata gospara Griva, te mu donio dva taka kokoši i nešto duhana, što mu je gospar na dar poslao, ili da boje rečem, na mito. Primi ga paroh Jubezno u svoju sobu, uze mu kokoši te posadi kod sebe, nudeć ga rakijom i smokvama. Ne bijaše se još dobro Sćepan napio, kad eto ti Jele na vrata i nazva Boga! Daj Bog dobro, odgovore ona dvojica. Stupi sad djevojka pred popa i pojubi ga u ruku, zacrveni se kad vidje svoga tobož vjerenika, te će popu sasvijem suhoparno: „Rekao mi je otac, da ste mi poručili da do vas dođem, te eto me za to na vašu zapovijed." Ponudi je pop da šjedne, a on stane da mjeri korake preko sobe, te кб da sve nešto premišja, dok napokon stane te će im ovako obojici: „Djeco, bićete se i sami sjetili rašta sam vas pozvao. Ako ne znate, evo da vam kažem. Prošlijeh dana dragovojno sam čuo ovdje u selu, da ste vi dvojicajedno drugome lubav obećali. To me je mnogo u srcu obeselilo, jer vi dim očito da jedno drugomu priličite, кб da ste se za dugo iskali. Žehio sam baš očekivao dan da vas ja sadružim svetom crkovnom vezom, kad eto ima koji dan đoznah da je sve to