SRĐ

— 96(5 —" Erminija nijemo pogieda oea, zastrvši ogrnaeem suzno svoje liee. Bijase joj vrlo teško na sreu. Bol i jarost uskipješe 4i isti čas u nezinoj duši. Bila je blijeda u lieu, kao da je iz groba ustala. Ne, обе, ja ne lubim natporučnika, ne mogu negovom že nom postati; — ja lubim Alfreda, — od jednom progovoi-i IC'rminija, približivši se k stoliei, na koju t'eško uzdahnuv sjede. Cuvši grof ove rijeei, bilo mu je kao da ga je muna ošinula. Riječ ga izdala, a misao obumrla u nemu, liee mu je gorjelo od velikog gheva. Ukorivši oštro Erminiju, zabrani joj svaki dotieaj s Alfredom, ostajue pri svojoj nakani, da mora što prije postati vjerenicom natporucnika. Erminija je bila sva poražena očevom odlukom. Sav nezin ponos uzbunio se proti tome, a opet je osjećala strašnu bol, što joj se hoee slatku hezinu prvu' ]ubav oteti, pogaziti, uništiti. Uda]ivši se iz očeve sobe, namali se lati pera i napisa Alfredu podu]e pismo, u kom mu ispriča cio dogaiTaj — zakli hući ga, ako ikako može da je spasi, jer inače da će postradati; a te večeri neka bi se svalcako u 11 sati našao u hezinoj gradini. Primivši Alfred pismo, bilo mu je tužno kao samotnome putniku, kad vidi, gdje je večerhe rumenilo ugasnulo na oblač cima, što su nebom zaplovili i mrak se livata, a on ostaje sam na dugoj cesti. Prošlost, sva negova prošlost kao da se urotila Jprotiv negove sreće. Osjećao je tragičnost cijele svoje lubavi. fščekivao je, da se smrkne, jedanaest sati da odbije, da se može s Erminijom sastati. Erminija ga je te večeri sa napetošću čekala, okreimta licem prama malenome ulazu. Imala je na sebi opravu od lake, svijetlo-]ubičaste svile, bez stezala. Bila je gologlava, a lia no gama nosila je vezene bijele cipelice. Za nekoliko časaka Alfred zamaknu unutra. Kako se zgledaše, padoše jedno drugom u naručaj. Grledajući ih nijeme, zagi-lene, mislio bi, da ginu sa ovoga svijeta; ali duboki uzdasi, koji ini se na časove otimalni iz dna grudi, i grčevito stezahe u dušniku odavaliU silnu: nihovu bol. Poćute, kako bi najbo]e i hoj i hemu bilo, da ih smrt prigrli