SRĐ

— 434 —

— Imaš pravo prijateju; ono lice i ona suza krije povjesnieu i kobnu povjesnicu nežnoga srca. Već od nekoliko \ r remena mišju i pogledom pratim onu gospođu, lcoju sam negda i iz bliza poznavao; ali ne onako blijedu kao danas, već mladu i punu života — toje bila divna mirisava ruža; nežan posmijeh uvijek joj je titrao na usnicama, milo bi pjevuckala poput pojske pticice pri osvitku zore i ishođu sunca. -— Prijateju, to me vrlo zanima; ja bili želio potanko saznati cijelu povjesnicu one gospođe. — Pa dobro, izađimo odavle, pođimo u atrij i nastojaću udovojiti tvojoj žeji. — — — Stupivši u atrij i postavivši se na dva osamjena stola, Ivan će meni: — Prijateju, ovo što ću ti sada kazati nije potpuna liistorija, već pojedine činenice, koje sam saznao u razmaku vremena; kazaću ti ih onim redom, kako sam ih i ja saznao. Saopćiću ti sve, što sam cuo i što sam vidio. Dva sam puta posjetio grofa Stelio. Prvi put u Alcksandriji bio sam inu slucaj 110 predstavjen od jednog svoga prijateja; tom sam se prigodom i nekoliko veceri zabavjao u negovom dvorcu. Nakon nekoliko vremena, putujući za Franeusku, u Genovi sam saznao, da se je grof tu preselio. Smatrao sam dužnošću da. ga posjetim. Bio je u pedesetoj godini, izrazita lica i odurna pogleda. Kazali su mi, da se je oženio. U hegovijem godištima, cijenio sam, da mu i žena nije tako mlada i lijepa. I ja mu se predstavih; on me jubezno primi u svojoj privatnoj sobi, ciji su prozori gledali u raskošnu gradinu, iz koje se širio Jetni vazduh procijeđen jakijem mirisom akacija, ruža, hijacinata i raznolika cvijeća. Raspravjali smo o raznijem pitanima svake struke, kada nas odjednom prekide svježi hežan ženski glas mlade žene u naponu života. Mogao sam razabrati ove stihove: „0 inani sogui, o stoite fttntasie, Come spume di mar vi dileguate: Soltanto voi, crude sventure mie, E perpetue voi, oure, a me restato."') — Suti Florencijo, osorno će grof otvorivši na pola vrata od sobe; imadem posjet, nemoj nam smetati. ') 0 isprazni snovi, o lude mašte, nestaje vas kao pjene morske; samo mi ostajete vi, opore nesreće i trajne brige moje.