SRĐ

S R Đ

God. il. Dubrovnik. 16. Novembra 1903. Br. 21.

NEŠTO 0 UMJETNOSTI U DUBROVNIKU. Pismo Voina Pavlovića prijate|u A. V. Dragi prijateju, Ne mogu ti pisati, kako bili želio, o znamenitom dubrovackom umjetniku Nikoli Dubrovcaninu (Nicolaus Ragusinus). Nemam nikakva podatka o negovu životu. Poznam samo negove ikone u našem Rozariju, onu, osobito interesantnu, u crkvi na Dancama i jednu u Sv. Nikoli na Lopudu. Mogao bih, da ti kakogod pogodim, pisati o tim slikama. Ali mi i to nije moguće odavde, jer bi trebalo da ih naročito pi'oučim; a to mi za sada ne da posao koji me je u ovu lijepu samoću prikovao. Pa, da vidiš, nemam baš ni osobite vole da pišem o radovima toga velikoga srpskog umjetnika, koji je, čuvajući u mnogome vizantijsku tradiciju, umio da u svoje radove unese mnogo blagosti, miline, osjećaja i tihe pojezije, koju ćeš uzalud tražiti u velikoj, praznoj vizantijskoj umjetnosti. Kad bih se mogao nadati, da će to moje pisane uciniti da se bar jedno ciglo dubrovačko srce trgne iz mrtvila i indiferencije za umjetnost u opće, a za dubrovacku na po se, ne bih ti ovako govorio. Ali te nade nemam. ЛХоје je skronmo a tvrdo uvjerene da, otkad postoji Dubrovnik, nigda nije bilo mane poznavana, interesa i Jubavi za umjetnost u nemu nego sada u vijeku prosvijećena, kad, pored svega afaristicnoga duha koji je svijetom ovladao, svaki narod, svaki grad, svaki obrazovani pojedinac takmi se da, osjećanem i interesovahem za lijepe umjetnosti, pomaganem i gajenem istih, pokaže svijetu otmenost svoga duha, stepen svoje kulture. A vrlo je lako ovo moje tužno uvjerene opravdati: jer, može se reći, da sve što imamo lijepa i umjetničkog u Gradu i u cijeloj 60