SRĐ

— 127 —

onoga jadnoga staroga Clenezzija, koji bi mnogo boje stajao kod kuće! Ne razumijem ništa. Pa što je liodio u Bergam? Tako jadna žena iskajlvaše svoju unutrnu Jutinu; iskaJivaše se nada sve završujući da od onakih čudaka va]a očekivati svaku stvar. Sto će se biti dogodilo ? pomišjaše Jelena uzlazeći u svoju sobu. Hoće li već biti sve uređeno? Hoće li već biti uglavjen dan i mjesto odlaska? Bože, je li već na putu pismo od kojega se bojala? Muž joj, prije nego ode iz Rima, bješe poslao pisamce u kojem se obvezivaše, da će joj pisati pet šest dana prije odlaska. Cinilo joj se da vidi svoga strica, da ga čuje gdje govori „otputovaće toga i toga dana", a ježna joj prolažaše tijelom i lomjaše joj misao. Na koju će uru stignuti taj stric? Žejkovaše ga grozničavom čežnom. Takvo je staiie najgore. I ne imati duše u koju da ulije svoju, nemati nikakve pomoći, utjehe! Sve da i vjeruje kao Cortis, ipak ne bi mogla moliti da joj stric donese dobru vijest, sretno, nepomišjeno riješene. Sad već što je učineno učineno; više se ne može mijenati. Samo se može reći: „Gospodine, budi voja tvoja". Ona stojaše ondje pred svojim prozorima, s dlanima pritisnutim na obraze, očiju raskolačenih, s uprtom mišju na one riječi od molitve, kojima ipak srce još ne pristupaše. Cu glas Cortisa koji stanovaše u prizemnom malom kvartijeru ispod ne, a koji sađa bješe otvorio prozor te govoraše s nekini. Ah ne, srce joj nije htjelo izreći one riječi; nijemoglo! Srceje htjelo života, Jubavi, sreće! Dva dlana pritisnuta na lice spuzoše se niz obraze grčevitim izrazom koji joj još više raširi oči. „Danijele!" reče ona ispod glasa, tjeskobno. I zaklopi oči, te se osjeti za čas na negovim prsima s negovom jubavi i negovim imenom. Kontesa Tarkvinija dođe da se posavjetuje sa kćeri koju će sobu pripremiti za senatora Clenezzija, kakav će mu objed zgotoviti, mrsni ili posni, jer je subota, a kontesa još dobro ne pozna senatora, ne zna ništa o iiegovim idejama, o negovim navikama. Nije baš ni malo že|na ovih dosada. — Barem, reče kad osta sama s Jelenom, veju da ćemo obaznati što za tvoga muža. I nije ti pisao, а?! Lijepa je, znaš. Tako si još slobodnija, možeš ostati dokle hoćeš.