SRĐ

— 448 -

Za tijem mu priča, da su iza trešne mnogi bili pobjegli a mnogi se spravjali da se isele, ali da su ih vlastela zaustavila tješeei ih nadom u pomoć sa strane turskoga eara: k. 106. Gdje u cara otmanskoga Svaka nam će milost biti, i tako se umire Dubrovčani, te Palmotić moli kajmakana, da im se smiluje. Paša se nešto ublaži, te pocne ispitivati Jakimira i Bunića o nesreći s trešne. Palmotić mu odgovori, da nije bio onda u Dubrovniku, jer se vraćao s poslanstva u cara, nego da mu o trešni može pripovidjeti Nikolica, tiegov drug. Tada u XIII. pjevanu Nikolica kaže:

k. 1. Svak umuko bješe veće „ 2. Kada Bunić pun kreposti Medna usta sva otvori, I ovako u gorkosti Uze pasi da govori: „ 3. Zapovijedaš, gospodine, Da bolesti ponavlamo Umirati ke nam čine, Kad ih samo pomišlamo. „ 26. Iznenatke kad strašivo Bto zemla igrat uze I kamerie lećet živo, Cim sve g'rađe vajahu se.

k. 27. Škripa od drva, buka od st'jeria Do nobesa grom uzdiže.

i lt. 28. )

Strme gore i glavice, Oim se u mlinu tu melahu, Na priliku poplavice Strašne kuće strašno orahu; k. 29. A u gustom, crnu oblaku Cim sve ujedno pade i sruši, Sunce sakri svoju zraku I sve od svudi prah zaduši.

Pripovijeda za tijem paši sve nesreće potanko, kako je ko poginuo, kako se bježalo, lcakva je smeća i vika bila, kako se bilo uzburkalo more, kako je nastao požar, kako sn se pojavili lupeži i sve ostale zgođe do navale na grad, što su Mlečići pod zapovijedi Katerina Kornara učinili. Nikolica bješe još i pjesnik, te spjeva Erođijadu u tri pjevana i sastavi drugijeh razliČitijeli pjesama, izineđu kojijeh i jednu o trešhi 1667. god.; napisa daje „Praxis judiciaria juxta stylum Curiae Ragusanae" i kratak opis republike „Descriptio Ditionis Ragusanae". Bješe dakle vrlo ugledno lice; ali se on najviše proslavi svojijem drugijem poslanstvom za harač turski