SRĐ

- 720 -

Zanimivi putopis „Ташо amo po istoku" Dr. Milana Jovanovića, što ga je u svoje doba izdala Srpska Kiiiževna Zadruga, izlazi sad u bugarskom prijevodu, u sofijskom mjesecniku „Задруженг Трудг", a prevodilac je P. Ivanov. * Izišle su iz štampe 78-a, 79-a i 80-a sveska (XII., XIII. i XIV. broj za 1904-u god.) „Male Biblioteke". — U 78-oj svesci štampana je pripovijetka Stevana Sremca: „Jeksi k agij a". — U 79-oj i 80-oj svesci štampana je pripovijetka Kamila Debana: „Ргергека", u prijevodu (s francuskoga) Vlad. T. Spasojevića. — Uz ove sveske izašao je „Prijedlog", prilog „Male Biblioteke", broj XII., XIII. i XIV. U m j e t n o s t. Sedamdeseta obletnica rođena Ivana pl. Zajca. — Na tri avgusta, u najvećoj tišini, proslavio je sedamdesetu godinu veliki maestro bratskoga hrvatskoga naroda i najplodniji kompozitor na slavenskom jugu, Iv. pl. Zajc. Na hrvatskoj pozornici oglasio se prvi put g. 1867. operetom „Momci na brod", pa je od tada komponovao devet opera, od kojih mu je najznatnija „Zriiiski". Poznate su negove muzicke ilustracije „Dubravke", „Teute", „Магка Kralevića", „Graničara" i „Baruna Trenka", a znatno su mu mnoge davorije i himne. Komponovao je i više pjesama srpskih pjesnika, kao Branka, Zmajove itd. Pa(etkovane. Nešto o riječi podoban. — U novije doba, u našoj kniževnosti, čisto je u običaj uleglo, da se rijec sposoban zamjenuje rijećju podoban. Ne znam tačno, koji je prvi od naših filologa predložio tu zamjenu, ali, po mome mišleriu, prijedlog mu nije bio umjestan, i čudim se, kako su ga naši kniževnici, ne razmislivši se ni malo, tako objeručke prihvatili. Govori se, kako je Vuk kazao, da je u Hercegovini srpski jezik najčistiji. A kad bi to bilo tačno, onda se riječ sposoban ne bi mogla zamijeniti nikakvom drugom riječju, jer se baš u Hercegovini kaže za nekoga da je sposoban i tek, u nekim izuzetnim slučajevima, zamijeni se sa podoban (n. pr. „podoban je za toga posla"). Riječ podoban u Hercegovini ima sasvim drugo značerie. Tu podoban znači slilan („podoban Kraleviću Marku"), podobno znači slično („роdobno tome i tome), a kaže se još i „па pođobije toga" (slično tome). Da narod pravilnije upotreblava tu riječ nego naši kriiževnici, vidi se i po tome, što se u vjeronauci uči, da je Bog stvorio čovjeka „ро obrazu i podobiju svome"; đakle ta je riječ, sigurno, ostala iz staro-slovenskoga jezika i u narodu ima ono isto značerie, koje je imala i tamo, dok su joj filolozi dali drugo, sasvim drukčije. —ć.

I S P R A V C I „Srđa" u rađi „Sv. Jakob". lijevo treba desno; strmeni treba stijeni; opatske bened. iasti treba nadbiskupa Lazzari benedikt.; da do same... vidjeće se treba da će se do samijeh... vidjeti; 1189 treba 1089.

k 14. broju Na str. 655., u 14. retku: » » n n ^2. n „ „ 657. „ 23. i 24. „ „ „ 668. „ 8. „ „ и „ „ *25, „