SRĐ

— 774 —

V 0 X VERIS. - I. E. Nehote me do puste obale Ylast domarui jutra premajetna, I duša mi nemirna i sjetna Zanese se, kad prispjeh na žale. Vrhu mene litice su stale Pod v'jencima zelenila cv'jetna, Po dno noga tajna, nedospjetna Melodija tihe prati vale. I na suroj naslonen stijeni Osluškujem skrovito šaptane, Koje voda sa pržinom m'jeni. I slutna me obuze kroz t}ane, Da se vječnost objavla u m'jeni, I u srcu zatrepti ufane!