SRĐ

— 1071 -

Marojica stupi pred gospara Miha Zamanu i reče mu: „Опа krava, što si mi je uhitio, moja je; zato vrati mi je." Gospar Miho mu odgovori: „Ја ne znam čigova je, ali sam je našo u mojoj baštini; ne jedna, nego deset krava" i deset prasaca učinilo mi je zlamenite štete." Marojica: — Dosta! Krava je moja, hoću da mi bude vraćena. G. Miho: — Ako je krava tvoja, baština je moja. A tvoji kmeti, kad su lani našli na tvojcj leđini dva moja brava, ubili su mi ih; a ja o tome ni ne vodim računa. Marojica: — Dosta! Hoću da mi bude vraćena, i ni ti, ni ko se rodio nije kadar da uzmo moje. Iza ovijeh ili sličnijeh rijeci, po drugome svjedoku, Магоjica trže svoj таб iz korica, te dva ili tri puta udari nim ploštimice po leđima gospara Miha; zatijem iznenada obrne oštar rt mačev protiv nega. Ovaj jadnik, da ga Marojica ne probode, uhvati mac s obijem rukama i potegne mu ga, ali se teško poreže po prstima jedne i druge ruke, tako da mu робпе teći mnoštvo krvi i da mu se otkriše žile na nekijem prstima. Sada nastade velika zabuna između luđi, koji su bili nazočni, a Marojica umače uz Placu i sakri se u prvi mah. ■* * * Ono isto veče odmah se sastanu kazneni suci (giudici del criminale) i odmah pošaju jednog od noćnijeh kapetana, gospara Brnu Antunova Đorđića (Giorgi), sa zdurom Batistom i deset barabanata, da uhvate Marojicu gdje god ga nađu, osim u crkvi. Ali ga taj put ne nađoše. Liječnik Giuliani, zajedno sa svakovima (cognati) gospara Miha, odnesu ranenika na posteju. Od straha, od bolesti i od gubitka krvi uhvate g. Nika grči i trgane i neprestane nesvjestice. On se najteže bio ranio u lijevi palac, zatijem u srednak i prstenak iste ruke, u maliprsti u dva sredna od desne ruke. Liječnik mu propiše lijeke za okrepu (cordiali) i drugijeh vanskijeh lijeka za okrepu mazanem oko srca i poveže rane na rukama. Ali ranenik se oslobodi grčeva tek nakon dva ili tri dana, a rane zacijelišc nakon dvadeset dana. Prsti mu bjehu još uko-