SRĐ

— 41 —

uzvišena svrha raože se postie'i jedino pomoću s neba, i zato Dante prikazuje svoje putovane kroz carstva vječnosti kao od providnosti božje određeno. Božanstvena Komedija poeine tek s drugim pjcvanem, jer u prvome opisuje putnik svoje duševno stane prije putovana. Kada Vergil pozva Danta da s nim putuje kroz boravišta preminulih a Dante se pozivu odazva, opazi na jednom svojemu vođi, da zna za putovana Eneja i Pavla i koja im bijaše svrha; prvi imaše naime da utemeli rimsko carstvo, drugi da nađe okrepe onoj vjeri, koja je put k spasenu, te završuje govoreci da on nije ni Eneja, ni Pavao, da se drži sposobnim da pođuzme i dovrši tako teško putovane. Vergilov odgovor pobije svaku sumnu pjesnikovu pokazujući mu, da se za n zauzeše tri mocne djevice: Beatriče, Lucija i Marija. — Da providnost božja ne ustanovi, da Dante putuje kroz carstva vječnosti, zaista ne bi Vergil utišao gnev razjarenoga Karonta, koji hotijaše da Dantu zapriječi dalne putovane, oviin rijecima : Charo. nemoj se lutiti, Ovako se hoće ondje, gdje se Snuje što hoće, nit dale tražiti. (I. 3. 94-97. Buzolič). Maldane istim riječima prisili Vergil Minosa da mući, kad hotijaše da svojim prijetnama prestraši Danta: Mino, eemu se srditi ? Udesncg mu puta lie zatvaraj; Hoće tako ondje, gdje se smije, Što se hoće; nit se tim već staraj. (I. 5. 21-24). Još strašnije su riječi, kojima Vergil kori Plutona, jer hotijaše da Dantu zapriječi dajna putovane: Suti,. . . . , ti, vuče prokleti, Sam se skončaj u svojem bjesnilu. Nij' bez neke, da se dno posjeti: To se hoće ondje gore, gdjeno Holoj sili Mihajlu esveti. (I. 7. 8-12). Strašna neman cuvši ove rijeci lupi o tle, kao što se jedro, naduveno vjetrom, sruši s polom)enim jarbolom. Anđeo sišav s neba da otvori vrata paklenoga grada, ukori vragove zbog nihova bijesa i prkosa ovako :