SRĐ
— 49 —
nove dijeceze svećenika, poznata protivnika Filipa Lijepoga, te ga posla kao svoga poslanika na krajev dvor. Filip ga baci u tamnicu i tuži inkviziciji. Tada izdade papa onu poznatu bulu, u kojoj je među ostalim tvrdio, da je rimski papa vrhovni glavar ne samo u duševnim nego i u svjetovnim stvarima. Ali to ne smete ni malo Filipa, što više on istrže papinskom legatu bulu iz ruku i dade je javno spaliti u crkvi Notre Đame u Parizu, 11. februara 1302. Zatim sazove u sabor sva tri državna staleža, da potvrde narodna prava proti zabtjevima rimske stolice. Ovaj sabor bijaše sastavlen od crkovnih i svjetovnili velikaša krajestva, od zastupnika kaptola i sveucilišta, od opata i od po dva zastupnika svakoga pojedinoga grada. Pravnici Petar Flotte i Vilhelm Norgaret braniše baš odrešito prava krune i naroda; nihove rijeci tako utjecaše na sabor, da se zastupnici svećenstva ne usudiše da protivurječje. Krajevo postupahe i držane naiđe na opće odobravane, te papi bude poslano poslanstvo u ime sabora, da protestuje proti nauci i nazorima sadržanim u spomenutoj buli. Kao odgovor izdade papa mjeseca novembra 1302. glasovitu bulu TJnam Sanctam, u kojoj bijaše i recenica: „Izjavjujemo, da je potrebito, da svaki čovjek ostane u svemu podložan papi, ako želi da se spase." Na to sakupi Filip 13. juna 1303. po drugi put državne staleže, te osudi papu i hegovo ponašane. Ali cim opazi, da Bonifacije nastoji da se izmiri s Albertcm, eda bi u hemu imao slijepo orude proti kraju francuskomu, odluči i Filip da promijeni taktiku, te se združi s protjeranim clanovima porodice Colonna, koji živlahu na hegovu dvoru. Potajno ih pošaje u Italiju, da snuju urotu proti papi i da ga ma na koji način maknu s puta. Mržlia, koju gojahu rimski plemići protipapi, olakoti im osnove. Jutrom 8. septembra 1303. provališe oružane cete u Ananu, gdje stanovaše papa, opkoliše dvor, te svladavši svaku zapreku, prodriješe u prijestonu dvoranu. Tad se dogodi nešto cudnovato. Oholi i ponosni papa, osamdesetgodišhi starac, sjedaše mirno na svojem prestolu, cekajući spokojno smrt. „Izdadoše me kao Isusa, ali ću umrijeti kao papa", rece Bonifacije svojoj prestrašenoj pratni. Taj prizor zapani — i ako casovito — iste razbojnike, ali Sciarra Colonna brzo se trže, pograbi таб da ubije papu. Nego srećom ga zadržaše isti negovi prijateji. Gra4