SRĐ

— 216 —

III.

Nadgrobnica') gornega rečenoga Marina.

U ovom grobu počivaju od Marina Vidre kosti, koje suncu odsijevaju po ražumu od mudrosti, er ga muze opojiše elikonske bistre vode i vrh lug(a) odgojiše, gdi se rajsk(e pje)sni poje gdje zvijezde s nebi (sj)aju, gdi prid licem božjem poje, i anđeli mu odpijevaju na prislatke pjesni svoje.

Tijem nemo'mo smrti kleti, koja ga je ugrabila, zač nam ga je u dvor sveti 15 i blaženstvo na(se)lila, 5 gdi svi dusi priblaženi vesele se i raduju, naš razgovor (tu)j medcni u pjesance k(oji) poju. 20 I mi boga svi (m)olimo, 10 milosrđju da po svomu s(vi s)e s Vidrom naselimo u veselju nebeskomu. Finis.

') ,nadrobnizu'. Kalco je ovo potona stranica u rukopisu, mnogo je stradala s vlage. Slova zatvorena u zagradama ne mogu se više procitati, pa sam ih popunio haho mi se je činilo naj prilicnije, a i sdm sam uvjeren, da svugdje nijesam uspio pogoditi kako je u originalu bilo.

*