SRĐ

— 379 —

imitaciju samu po sebi, prama jednoj ili prama drugoj ili prama objema zajedrto, prema vjetru koji duva. Prelazcei ćutke preko Laroka у Echeverria i Gonzalc Birbao, koji je jako površan u jasnim bojama i u neznatnim prilikama u „Izlasku radnika iz fabrike duhana u Sivije", izgleda kao da se negovo slikane zanav}a na izvorima Zuloagine umjetnosti u „Robini". I zaista u nebrojenim licima, u prilikaraa starih i mladih žena, cinički otvrdnulih u protivnosti i mizeriji strasti, on se sa dovojno vještine približuje sintezi Zuloage i negovoj viziji apsolutne iskrenosti u predstav|anu pokreta i liaraktera svakog lica. Ali kasnije izrazujući u glavnom licu neizmjernu žalost i tugu koji nije sasviin pokvaren ali koji je svijestan svoga pada, umjetnik sasvim promašuje svoju zadaću, gdje bi trebalo da iskače akcent pune i snažne sile velike umjetnosti, on pada u melodramatiku s jedne i retorski konvencionalizam izraza s druge strane. Ali ako je kome od ovili lažnih učenika Zuloagin priinjer prosto sugerovao podražavalačku i ncinteligentnu imitaciju i nedos|ednost u pojedinim deta]ima, ima ipak jedno kolo mladih slikara, kojima se ne bcz razloga može primijenili izraz škole radi iskrene, izvorne i duboke asimilacije pogdjekojeg bitnog elementa majstorove umjetnosti. Doduše, tendencije neobuzdanog i gotovo anarhističnog umjetničkog inđividualizma naše epohe dovede nas do toga, da dosta višc cijenimo onoga, te pije iz svoje vlastite čaše, nego onoga, koji se napaja iz ma koliko prostrane rijeke drugoga. U ostalom ima nekoliko umjetnika, koji, ostajući vjerni majstorovoj rijcči, ipak davaju svojim slikama pogdješto svojega vlastitoga a od liega primaju tek po koju stranu koja sc lakšo podudara sa riibovom prirodom. Tako n. pr. Canals u „Radnicama" i još više u „Sivi|skom vašaru" razvija do krajnosti gotovo karikaturnu viziju koja sc nalazi u zametku u nekim djehma Zuloaginim. Naprotiv, Mnnuel Losada, udub]uje se u Jepotu više i od samog Zuloage, ali mu nije mila površna Jepota Bilbaova, nego plemenitom strašću voli veliku i zbijsku jepotu te je prikazuje živim i svijetlim bojama kojima se nc služe ostali učenici Zuloagini. Tako n. pr. ženska prilika u „Trgovištu" ima krasan klasičan profil, gdje u svoj svojoj čistoći odsijeva starinska i jako harakteristična rasa.