SRĐ

420

СРЂ. — SRĐ.

jer, veli, ne može izlaziti na kraj sa ono malo penzije a sa onakom bijedom u kući, bolesnom kćeri, koja se raspade od „jeftike". Murtal se prenerazi čuvši to, a baba se iznenadi, što je gazdarica to zatajila. On, sav uzrujan, poteče natrag, da otkaže, ali mu se u misli predoči dostojanstvena udovica koja toliko vlada sobom i koja se ne će lako zbuniti, nego će mu po svoj prilici odgovoriti: — „Ја dužna nijesam da vama pričam svoje domaće stvari. To je jedno. Drugo je, vi me za tako šta nijeste pitali. U ostalom, vaš je stan potpuno odvojen. Možete ne useliti se, ali kaparu ne ćete dobiti natrag!" — Pomisao, da će uz štetu biti još i smiješan, učini da se predomisli. Otide k svome doktoru i ispriča mu, a ovaj mu reče: „Мој gospodine, ako će te vi, u vašim prilikama, da u Biogradu izbjegnete svaki dodir sa tuberkulozom, onda bi jedini način bio, da nabavite vazdušnu ioptu, pa da u njoj nastavate! . . Murtal, dakle, opravi u novi stan svu svoju imovinu, nekoliko desetina knjiga, veliki kovčeg sa rubljem i baljinama i svoj famozni ruski samovar, kojim se mnogo ponosio. Pošto se svi ti sitni događaji izređaše u pameti Murtalovoj, poče da utvrđuje dnevni red u novom stanu ovako : Ustajanje tačno u šest časova. Radiće švedsku gimnastiku prema otvorenom prozoru, рб časa. Doručak. Rad na na djelu „Prijedlog za temeljno saniranje finansija Kraljevine Srbije." Odlazak u kancelariju. Ručak u gostionici, u varoši. Povratak. Kratak odmor. Citanje. Nastavak rada na pomenutom djelu. Setnja čas i рб. Večera u stanu (uz čaj, šunke, sira, jaja itd.). Citanje novina. Spavanje ... Bješe nastao sumrak. Murtal jednako ležaše na divanu, nauznak, najzad okrete se na bok. Kroz otvoren prozor između dvije kuće, što se sučeljavaliu, ugleda dio neba. Gledajući u nebo, osjeti kako diše punim plućama, kako mu je u neobičnoj tišini neobično ugodno ; učini mu se, da kroza svaku kožnju rupicu upija mir i neku tajanstvenu snagu ! Zacijelo odavna nije osjećao tako što, jer u Biogradu tri pune godine stanovao je u mračnim i zagušljivim izbama, gdje su mu uvijek vrijeđana bila sva čula! Murtal stade slušati tutanj koraka, isprekidane riječi i rečenice po trotoaru ispod prozora. Poče ga hvatati san, ali, u