SRĐ

490

СРЂ. — SRĐ.

smrt. Gretchen, teško iskušana zlopatnica, nenia riječi da se obrani od brata, ona mukom muči, i ako joj srce puca. Na posljednje ukore brata koji umire pada polumrtva na tle, te tako ne бије njegovu naj težu optužbu : Та кад си склизла, у тај кобни пар, Нај тежи дала си ми ти удар ! Bratova smrt i njegovo prokletstvo početak je onih gorkih nevolja, te čekaju Gretchen, dok u bijedi, plaču i tuzi ne nađe milosti kod Onoga, koji opet vraća svoju Ijubav grješniku skrušeno pokajanom. U stonoj smo crkvi. Služba se božja obavlja uz orgulje i pojanje. Među sakupljenim narodom nalazi se i Gretchen: njen zao duh iza nje. Ovaj joj pređbacuje izgubljenu nevinost, majčinu smrt i bratovo umorstvo. INapomene na ove žalosne događaje tako tište Gretchen, da ne može da moli. Njena uzbunjenost, njena uzrujanost postaje još veća, kada iznenada osjeti, da joj se plod grješne Ijubavi miče ispod srca. U to zaori pjesma: Dies irae, dies illa. Sadržaj pojedinih strofa ove veličanstvene turobne pjesme, predbacivanja i prekoravanja zloga duha, koga Gretchen ne vidi, ali mu riječi razabire jasno i u pjevanju, tako je nevoljnu zabuniše, da joj se čini, e će se zidovi crkve srušiti na nju. A kad hor ponovi one strahotne stihove, s kojih jeza hvata i pravednika: Quid sum miser tunc dicturus? Quem patronum rogaturus? Cum vix justus sit securus, padne nevoljnica u nesvijest. Od Mefistoteiesa doznaje međutim Faust, da je Gretchen porodila čedo, da se je potucala dugo po svijetu, da je u zdvojnosti zadavila svoje dijete, da se nalazi u tamnici, osuđena da umre kao grješnica i ubojica. Te vijesti obeznane Fausta, koji u jarosti i boli prekorava vraga s njegove zlobe i opakosti, te od njega silom traži da ga odvede u tamnicu, da mu pomogne izbaviti nesretnicu. Mefistofeles se ruga nemoćnom bijesu i očaju Fausta, draži ga, spočitavajući mu, da je on zaveo i tako upropastio nevinu djevojku. Faust zna dobro da je njegova