SRĐ

31

С РЂ # SRĐ

Год. \f ДУБРОВНИК, 1С октобра 1ППА Бр. 11 Qod. у • DUBROVNIK, oktobra l^UU. Вг II.

STEVAN SREMAC/

U predvočje dvanaestog avgusta odjedared je svako srbinjsko srce sneveselila porazna vijest iz čarne Soko-Banje, javljajući nenaknadiv gubitak srpskoj knjizi, tragičnu smrt idealnog pripovjedača, nedostižnog liumoriste i besmrtnog pisca »Ivkove slave« Stevana Sremca. Jedar ko kristalni humor njegovih umnih tvorevina, a pun ljubavi prema zemskom živovanju i prema nastranim, anahronističnim tipovima sadašnjice preminuo je, eto, taj istaknuti predstavnik novije beletristike suvremene Srbije nenadno, u neispisivim patnjama! Snjimeje legao u grob vrlo čestit i rijedak Srbin, nepomirljiv protivnik svakog provincijskog separatizma i vatren propagator ubjedljive nade u bolju srbinjsku budućnost. Ivao gotovo pretjeran nacionalista znao je Sremac — taj tvorac osjećajnih ličnosti — u besprimjernom ciklusu pripovijedaka — od sitnijih popularno obrađenili članaka iz istorije u „Bosanskoj Vili", pa do poznijih biser-djela »Iz knjiga starostavnihc — razbuktati ponos i ljubav prema prvim počecima naše prošlosti. Blagotvorni utjecaj njegova djelovanja davno se je — poslije prvih mu radova osjetio, a osjecaće ga, nema spora, i pozniji, pa i naj udaljeniji pasovi.

Pokojni Sremac rodio se je jedanaestog novembra g. 1855. u Senti kraj Tise, gdje je i osnovnu školu svršio. Poznije je prešao u Kraljevinu, i tu je, blagodareći očinskoj brizi drama* Spor. br. 8 „Srđa" od 31. avgusta o. g. str. 411.