SRĐ

658

СРЂ. — SRĐ.

Kad nakon mjesec dana takoga stanja Hiđa im navijesti da je Orsat van pogibije, dobrijem starcima povrati se život, poput svijeće koja je da se udune, kad joj dodaš malo ulja. Nu im i ta radost ne bi dopuna, er akoprem bonik izbjegne smrtnoj pogubi, do eijela ne ozdravi, er ili slabost ili trganje ili raznovrsna ljekarija koju složi u se, ili kakva ina nedaea, ne zna se, vrže ga nakon malo dana na grozničavu pošalinu, te ga tresla, manje više, gotovo dva mjeseca dana. Ištom prijatelji Orsatovi uzaznaše za njegovu nemoe, ne bješe dana što ne prilažahu da upitaju za njega i da razgovore tužne roditelje; a kad paka nastane bolji i dopuste liječnici, ulazili bi k Orsatu željni da ga vide i da; koliko bijaše moguće, odlanu mu dugotrajnost one zlosretne pošaline. Među tijern prijateljima, to se zna, bijaše i Vlaho. Pritrkivao je s prva više krati na dan da upita u kakvu biću nalazio se je nemoćnik; nu kad se ovaj bijaše malahno okrijepio i mogaše se k njemu ulaziti, Vlahovi pohodi ne bijahu tako česti: svaki drugi, a kadgod i treći dan, i to baš ne bi se vele zadržao s njime. Kada se prvi put vidješe, izgrliše se, izljubiše se baš кб pravi prijatelji, ganuti, a da rijeci ne zavrgoše. Prvi koji progovori bi Vlaho : — 0 moj Orsate! zavapi, ko bi mi bio igda гекб, lcad smo se šetali onu nedjelju prid objed, da o dlaci nije bila naj zadnja naša zajednička šetnja ! . . . Prestane, pak zagledajući se u nj, slijedi: Bogu hvala, sad si mi bolji, pa ne ? već nema straha, da će se ona grdna nemoć povratiti, je li ? — Ne znam ništa — odjavi Orsat — bolji sam s pomoći božijom ; sada red mi je da se čuvam. Od ostaloga, Bogu u ruke! — Ma reci mi što ti je bilo ? Kako si se to razbolio sve u jedan put ? Kad si doma otišo, ništa se nijesi tužio, bio si zdrav, veseo .... — O moj Vlaho, pusto zlo kad hoće brzo dođe! Kako sam se razbolio ne znam ni sam. Došo sam doma zdravo, objedovo sam, ako hoj, i dobro; ništa nijesam ćutio do prid četiri po podne. Tad, кб da si me udario mlatom po mozgu, zavije mi se svijest, uhiti me nekakva žas, kako da će mi se nešto dogodit, zaboli me glava, i složio sam se u odar, đe evo