SRĐ

134

СРЂ. — SRĐ.

ке u Dubrovniku, koja stoji o sebi. Pisac govori poslije o društvima i bibliotekama a napose o biblioteci i arhivu pravoslavne crkve Navještenja pod upravom mnogozaslužnog paroha Barbića i jeromonaha Danilovića. Pisac pripovijeda svoje ugođne upečatke na „slavi" na dan sv. Srđa u kući gos]3. Barbića. Ističe djelatnost pjevačkog' društva „Sloga" i kulturni rad srpskopravoslavne općine. Govori o drugim društvima, kao, Srpskoj Zori, Dubrovačkom radničkom društvu, hrvatsku društvu „Sokol"; i ostalim društvima. Ističe da slovenska fizionomija Dubrovnika upada u oči svakome putniku, koji posjeti ovu slovensku Atinu, poetičnu sa svoje prošlosti a primamljivu svojim prirodnim krasotama i žaii da ga naj manje posjećaju Rusi, koji poplavljuju sva strana liječilišta nasipljući džepove inostranaca ruskim novcem, a ne zavire u Dubrovnik, koji odvaja među liječilištima svojom klimom po svjedočenju mnogih specij alista. Ali srećom da se sađa srpska i hrvatska omladina riješila da učenjem jezika i života ruskoga dobije u ruke sredstvo 0( ćenja s Rusima pomoću kružoka. Za tu se ideju živo zauzeo gosp. B. Gradi a nju su pohvalili ,,Dubrovnik" i „Crvena Hrvatska". Učiteljicom je u kružoku gospodica Bubalo. Pisac završuje opaskom da će posljeđica kružoka bez sumnje biti nov elemenat kulturo u Dubrovniku, koji će naći odziva kod pišćevih sugrađana. — Hans, pametni konj. Za nekoliko mjeseca' vas Berlin je trčao da vidi nekoga konja; za nekoliko mjeseca širom svijeta rečeni konj činio je da se izlije na kartu mnogo mastila. To je doprlo do Amerike i još dalje, jer

pametni konj Hans — tako ga zovu nije obična stvar. Rekao bi da Hans ima stepen razuma i razbora čak viši od onoga, do koga dopiru obićni konji, koji nijesu nigda vrijedili polag naturalista — unatoč Buffon-a — kao životinje osobito razvijene u moždanima. Sad se o tomu konju gv>vori manje iza razlaganja što je iznio M. Ludwig Heck, znanstveni upravitelj zoološkog Sada u Berlinu. Hans je plodnik ruski, što ga je prekazao svijetu neki krotitelj po imenu M. von Osten. Ta živina vrši stvari, što su, u prigodi, uprav vanredne. Evo o čemu se radi. Hans-а, smatraju kao dijete osnovne škole. Za to porede pred njim vas pribor školski : slika, uzoraka za pisanje, tablicžl, na kojim su masnijem slovima rastavljene proste riječi, kruglica nanizanijeh na gvozdenu žicu, i ost. i njegov vlasnik ga uči isto kao učitelj đjecu. Poslije pouke M. von Osten, da pokaže koliko je konj razumio, postavi mu aritmetična pitanja ili mu čini rastavljati riječi. Zivotinja odgovara udarcima kopitom o tle. Odgovori Hansovi za čudo su tačni, začuđenje je pak veće, kad Hans pogodi kakav broj, ne broj izgovoren na glas ili prišaptan ispod glasa od koga, nego broj prosto zamišljen od čeljadeta, koje upravo postavi pitanje. Naglasit mi je napokon da konj tačno odgovara komu drago gledaocu isto kao i samomu Af. von Osten- u, a još k tomu da odgovara pred svojim gospodarom kao i kad ga nema. Ova vještina Hansova mnogo, je zabušila svijet. Na tisuće ljudi se proturivahu da vide Hansa na djelu; mnogo lica prosvjećenijeh i učenijeh hotješe da ispitaju iz bližega stvar.