SRĐ
БИЉЕШКЕ — BILJEŠKE
Књижевност и Умјетноот. - Knjlžev. i Umjet. Koji govor, istočni ili južni, da bude osnov srpskog ili hrvatskog književnog jezika. „Branic srpskog ili lirvatskog jezika" u svom 6. br. 15. marta 1907. g. donosi filanak pod tim naslovom, te ma i da pominje da su još g. 1850. Vuk, Miklošio, Daničio, Demeter, Mažuranić, Vinko, Pacel i Pejaković napisali i potpisali „Književni dogovor" po kome su ustvrđili, da je naj pravilnije i naj bolje primiti južni govor za osnov srpskog ili hrvatskog knjjževnog jezika, kaže da je istočni govor (ekavština) naj stalniji, naj određeniji i naj Ijepši dijalekat i da zato književni jezik treha da se osniva na istočnom dijalektu a da od južnog dijalekta (jekaština) moglo bi se zadržati ije, je, ђ samo u pjesmama, ostavljajući pjesnicima da sa уе dopunjuju, gdje im zatreba, mjeru slogova, a sa je i ђ da iskazuju mekše i blaže glasove. Završuje da bi ovo pitanje trebalo svakako riješiti, jer pisanje po dijalektima biva na štetu srpskog ili hrvatskog književnog jezika. f Надежда Александрова Лухманов, рускиња списатељица, чија су популарна дјела била преведена њемачки, неуморна борилица за женска права, сарадница многих руских новина, умрије у Јалти 8. априла. f Dr. Aleksandar Мас Bain, auktoritatna polju eeltskog jezika, upravnik velike školo u Invernesu, pisac djela: Celtic Mythologie and Iieligion (1885);
Etvmologal Dictionary of the Gaelic Language (1896), umrije skoro u Stirlingu u Škotskoj. Bilo mu je 52 god. f Dr. Adolf Stern, profesor literarne historije u tehničkoj visokoj školi u Drezđenu, pisac djela: Geschichte der Weltliteratur (Povjest svjetske literature) (1874) i mnogih drugih djela umrije 14. aprila o. g. f Maks Haushofer, profesor nacionalne ekonomije i statistike na tehničkoj školi u Miinchenu, ucenjak i pjesnik, koji je napisao djelo o statistici, drugo o nacionalnoj ekonomiji, treće o socijalizmu i više geografskili djela; kao što je i spjevao više pjesničkih radova, kao eposa i ost. umrije skoro. — Ivana Tišova slika: Bogoštovje. Naš vrli umjetnik profesor Ivan Tišov izradio je, po naredbi hrv. vlade odjela za bogoštovje i nastavu u Zagrebu, za svečanu dvoranu istog odjela vladnog višerečenu sliku, koja predstavlja „Воgoštovje', a koju je đala reprodukovati čuvena zagrebačka tvrtka Petra Nikolića, koja je stekla znatnih zasluga oko popularisovanja naših umjetničkih djela pomnoženjem istih. Za ovu sliku dobio je g. Tišov nagradu od 6.000 K; ona je čisto umjetničko djelo i duboko svojom zamisli, te uspjela svojom iz adbom. U njoj se zrcale dva momenta: religiozni osjećaj i snaga religiozna. U srodini slike je prijesto božiji, na kojem sjedi Mat'i božija s malenim