SRĐ

MIHO PRACAT

ГОБ

Još dok življaše bješe đobrotvorom po svjeđočanstvu Razzievu, jer je otkupljao robove i pomagao siromahe. Svoje bogatstvo ulagao je u građenje i kupovanje kuća i baština, kao što je bila baština u Dolima, o kojoj izrieito u testamentu kaže da je kupio; dobavljao je brodove i ulagao mnogo novca u Genovi, Rimu i Napulju; davao je u najam novce na zaloge od ziata i srebra, te je te zaloge držao u jednom sanduku, davao je u zajam novaca svojim kmetima i drugim obiteljima, kao što su bile Facende. Imao je u Dubrovniku više nego jednu kasu ili blagajnu i u njima je bio znatan iznos novaca (buona somma di danaro), kako kaže u 5. prilošku 19. aprila 1606. i naređuje da se od tog novca plati sve što je zaviještao, a ostalo što preostane, da se upotrebi za oslobođenje robova. On je vrlo dobro upravljao svojim imanjem i njegovu vrlinu kao pametna i poštena upravnika priznao je za vijeke njegov stric Đivo u svom testamentu, jer ga je ostavio da mu upravlja sinom Paskom i njegovim imanjem. Đivo, kako smo vidjeli, imao je sina koji je kao oženjen živio još s ocem i s majkom Nikom. Otac ostavi sve ženi Niki da uživa do smrti uz dužnost da hrani sina i nevjestu, ako je budu slušali. Iza njene smrti imao je postati sin Pasko gospodarem s-vega. Ali ostavi kao upravnika svih dobara sinovca Miha naredbom, da od njih zgradi brod rođaku Pasku, ako bude sposoban da ga zapovijeda; inace da mu dade tisuću škuda da trguje uz dužnost da pokaže Mihu габип za svako putovanje; ako i za to ne bi bio sposoban, da mu kupi nepokretnina na uživanje. Ako bi Pasko umro bez djece, imao je sve naslijediti Miho; ako bi pako i on umro bez djece, imalo se sve prodati u dobrotvorne svrhe; ali Miho imao je upravljati u svakom slučaju. Nasuprot svojoj sestri Pavli ne ostavi nego pet škuda. I Miho je upravljao lično tim dobrima sve do dvije, tri godine prije svoje smrti, jer posljednja kancelarijska bilješka na testamentu stričevu svjedoči da je Miho nešto isplatio 1604. godine na vršenje testamenta. * Na moru su mu brodovi imali nesreća. Jednu navodi A. L. u br. 127. od 27. jula ove godlne u „Рг. Crv. Hrvatskoj" 45