SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

109

znavao je talijanski narođ bolje nego svi politieari. Da se držao neutralnim, da nije posvetio svoj mac onoj revoluciji, koja je pod formom ustavne monarhije imala istu svrhu kao i republikanska revolucija, biva oslobođenje Italije od tuđih gospodara, rat bi od 1859. bio buknuo i bez njegovog sudjelovanja, a to Graribaldi ne šćaše; on šćaše da služi domovini kao svaki drugi. U Italiji slavljaše narodna ideja triumf do triumfa. Odlični politicar, grof Kamilo Cavour, ne propuštavaše nikakove prigode, a da ne izazove Austriju. Znajući, da će samo stramputicom doći do svrhe, bijaše spravan da žrtvuje i svoj glas, i svoje ime, i svoju popularnost, samo da uspije. Uz neprestano draženje i bockanje Austrije izazva sudbonosni rat od 1859. Prvi mu povod pruži nesretni ustanak u Milanu od 6. februara 1853. Mazzini, koji nazrijevaše spas domovine jedino u republikanskoj ideji, ne htjede naučiti ništa iz nesretnih posljedica svih svojih urota, ni da ustanci i bune nijesu zgodno sredstvo niti pravi put, da se dođe do ujedinjenja domovine. I ako je svaka urota proždirala novih plemenitih žrtava, ne ostavi se ovoga sredstva, te opet, pri koncu 1852., stade iz Londona spremati ustanak u Milanu, koji se — po njegovom mnijenju — imao razgraniti širom cijele Italije. Posredovanjem Benedikta Cairoli i Acerbi stupi u dogovore s odvjetničkim kandidatom Josipom Piolti, de Bianchi, komu poruči, da pripravi radništvo na znamenite događaje, te da ceka dolazak osobitoga odaslanika iz Londona. I zaista skoro zatim dođe Eugenij Brizi, koji predobi veći dio radnika za ustanak. Mazzini-ju javi, da će se do 5000 radnika pridružiti ustanku, a da će ga podupirati i ugarski vojnici u vojsci. Na to dođe Mazzini u Lugano. Uzalud muje Piolti dokazivao, da srednji stalež prati ustanak sumnjivim okom. Mazzini ostade pri svojemu planu, po kojem je ustanak imao buknuti na pokladnu nedjelju — 6. februara 1853. Sto je Piolti predviđao, to se i dogodi. Pored svih preprava i dogovora ustanak prođe skoro neopažen. Radnici ubiše nekoliko austrijskih casnika i vojnika, i to bijaše sve. U tom metežu bude uapšeno 7 ljudi, i već 8. februara biše od ratnog suda osuđeni na smrt. Sestorica budu obješena, a sedmi ustri-