SRĐ
О POSTANJU POLJICA
87
gpografska nesmisao. Obale su Dalmacije spram zemlje preduge, da bi zemlja mogla za sebe činiti kakovu cjelinu ; one su jedino ishodište morskih vlasti spram zaleđa ili kopnenili sila naprama moru. Bosna od 10. vijeka unaprijed sve većma se samosvojno razvija; te ništa prirodnije, već da se pocela širiti do morskih međa. U 14. je vijeku utjecaj bosanski na morske međe bio naj jači, a u to su doba obale srednje, a dobrim dijelom i južne Dalmacije, bile organički pripojene bosanskoj državi. Bosansko je plemstvo potislo u Poljicima staro-hrvatsko plemstvo među pučane, od kojih se tijekom vremena razvila srednja primarma socijalna grupa. Od bosanskog se plemstva biraju knezovi, 1 i oni kao osvajači vode svu upravu u općini. Ali uz bosansko plemstvo susretamo u Poljicima i plemstvo ugarsko, koje je kašnje dobilo velika udjela u vladanju. Ugarsko plemstvo ima svoj iskon u doba, kada su lirvatsko-ugarski vladari opeta pokušali utvrditi svoja prava na Dalmaciju. Da osiguraju ovaj kraj, postavili su na čelo Poljica svoje ljude, od kojih se razvilo ugarsko plemstvo. Ali, jer je hrvatskougarska vlada bila od kratkog trajanja, da bi se njeni ljudi u Poljicima mogli održati sami u vlasti, morali se nagadati sa bosanskim plemstvom i tako podijeliti vlast u općini. Bosanski su plemići i odsele birali knezove, ugarsko je plemstvo izbor samo potvrđivalo. Pitanje je, kakovi su odnosi vladali izmedu staro-hrvatskog plemstva i bosanskih doseljenika. Za ovo ne posjedujemo nikakovih podataka, a sve što se može navesti, jesu konjekture i psihološki momenti. Ne može se tvrditi, kako nagađa I. Pivčević 2 da se staro hrvatsko plemstvo jednostavno nekamo iselilo i ovaj kraj ostavilo pust. Osim toga, što za tvrdnju ne navodi nikakova tvrda dokaza, za iseljenje u X. vijeku nije bilo niti razloga. Ta to je vijek, u kome se hrvatska država bila naj bolje sredila. Kada pak ne bi bilo u Poljicima srednjeg primarnog sloja, na koga bi se odnosila riječ „pučani", koju knez pri svome biranju spominje ? Podjarmljeni starosjedioci bijahu kmetovi, te je teško pomisliti, da i ove „plemići" časte i k izboru pripuštaju. Bez dvojbe onaj „časni puk" 3 bijaše starohrvatsko stanovništvo, koje je uživalo sva
1 Pavich o. c. str. 33.
2 O postanku Poljica, str. 5.
3 Pavich o. c. str. 33, 34.