Što da se radi?

ČETVRTO POGLAVLJE.

DRUGI BRAK. }. Berlin, 20, jula 1856.

Milostiva gospođo, Vjero Pavlovna !

Moji bliski odnošaji prema pokojnom Dmi-_ triju Sergejiću Lopuhovu pružaju mi nadu, da ćete uvrstiti u red svojih znanaca čovjeka, posve vam nepoznata, ali koji vas duboko cijeni, Svakako nije potrebno da mislim, kako ćete me osuditi zbog nametanja, jer korespondirajući s vama, izvršujem želju pokojnoga Dmitrija Sergejića. Sve što ću vam reći, možete smatrati · potpuno vjerodostojnim, jer ću rabiti njegove sopstvene izraze, da saopćim njegove misli, Eto njegovih riječi o stvari, koju želim objasniti u tom pismu.

»Misli, koje su doprinijele razrješenju, koje je uzrujalo bliske im ljude, razvijahu se u meni postepeno, i moja se namjera nekoliko puta mijenjala prije no što se ustalila, Razlog, koji me Je naveo na te misli, desio se posve neočekivano u onom času, kad im je ona {Dmitrij Sergejić misli vas) prestrašeno pričala o snu,

24 : - 369