Što da se radi?

vom individualnošću, — t., J. računom koristi u radu, a kod naslada, — jednakim zahtjevima organizma, U odmoru je drugačije, Tamo nije sivar općene sile, koja izglađuje individualnosti: odmor je najizrazitija lična stvar, tu narav najviše traži oduška, tu se čovjek najviše individualizira i karakter se čovjeka najbolje pokazuje u tom, kakove mu vrsti odmor prija«.

U tom se pogledu ljudi dijele u dvije kategorije, Za jedne je odmor prijatniji u društvu drugih ljudi, Samoću traži svatko, No to za njih vrijedi u iznimnim slučajevima, a pravilo jeste — život u društvu, Ta je kategorija znatno mnogobrojnija od druge, koja ima obraltne zahtjeve: u samoći im je prostornije nego li u društvu, Ta je razlika općenito označena: izrazima : društven čovjek i zatvorem čovjek, Ja. spadam među zatvorene, a ona među društvene ljude, Eto, to Je tajna naše pripovijesti, Čini se posve jasnim, da u tom nema ništa za osuđivanje koga od nas, Ne može se osuditi ni to, što mi nijesmo imali dovoljno snage, da udaljimo taj razlog ; čovjek nema snage, da se bori protiv svoje prirode,

Svaki čovjek teško shvaća osebine drugih ljudi, Svaki čovjek sudi po sebi, Što meni ne treba, — ne freba ni drugima, na ftakovo nas mišljenje nuka naša individualnost, Treba vrlo jakih znakova, da te polsjete o protivnom, Obratno : što Je za mene olakšica i prostor, to vrijedi i za druge, To me izvinjava, što sam tako kasno opazio razliku između moje i njene prirode. Mnogo je doprinijelo i to, što me je ona u početku našeda zajedničkog života, suviše visoko cijenila ; mi onda ne bijasno jednaki, Ona

*

371