Što da se radi?

mamice« {ili sestrice). — »Bolje bi bilo, da obučeš bijelu«, Zašto bi to bilo bolje, toga ne zna ona dotična, koja razgovara s Anjutom, jer ona jednostavno češe jezik,

»Anjuta, ti danas nekako nijesi vesela, je li ?« Amjuta nit je vesela, nit žalosna, »Ne znam, osjećam se posve dobro«, Nakon dvije minute: »Anjuta, zašto ne sviraš glasovir?« i t, d, Vaša je duša poput ulice, kamo gleda svaki, koji sjedi uz prozor ; ne za to, što bi ga to zanimalo, on dobro znade, da ne će ništa osobita vidjeti, već zato što nema drušog posla, pa zašto da ne gleda ? Ulici je svejedno, no čovjeku nije svejedno,

Posve je prirodno, da takovo zadirkivanje bez cilja i misli može izazvati reakciju, Pa kad, čovjek dode u priliku, da se može izolirati, neko će vrijeme uživati u samoći i ako od prirode naginje više društvenosti nego li samoći,

»Oma se prije braka nalazila u iznimno te" škom stanju u tom pogledu. Nju su zadirkivali i uvlačili se u njenu dušu ne samo poradi pomanjkanja posla i delikatnosti, već sistematski, neprestano, grubo, zlobno i zlonamjerno, i to ne samo bezobzirno, već grubo i blatno, Stoga bijaše reakcija osobito jaka, |

»Stoga i ne treba moju pogrješktu strogo osuđivati, Nekoliko mjeseci možda i godinu dana nijesam se varao. Njoj je zaista trebala samoća. Ža to sam vrijeme stekao stanovito mišljenje o njenom karakteru, Njena jaka i iznimna potreba slašala se s mojom postojanom, pa zar je čudo, što sam iznimnu potrebu shvatio kao trajnu crtu njezinog karaktera? Svaki naginje na to, da druge po sebi sudil«

379