Što da se radi?

I ja sam stekla istu naviku. No Aleksandar Matvejić i ja se manje zanimamo zato negoli Dmitrij Sergejić. Mi se uopće izvanredno. slažemo, no on više naginje na tumačenje sveSa egoizmom od mene, Da, prema našem mnijenju, mi smo sva irojica egoisti kakovih još svijet nije vidjeo, Možda je to istina. Možda prije nije bilo takovih egoista, Čini se, da. je tako,

No izim te crte, koja je svojstvena svoj trojici, postoji Još nešto, što pripada jedino njemu: očita namjera, da mene umiri, Ne mislim time reći, da njegove riječi nijesu posve iskrene, — ne, on nikada ne će govoriti drugačije no Što misli, no on suviše isliče onu stranu, koja može mene da umiri, Druže moj, mnogo se brineš za mene, ja sam fi zato zahvalna, no i ja sam egoistka pa ću reći, — uzalud se on brine samo o mojem spokojstvu; mi se sami znaino bolje znademo ispričati, no što to mogu drugi da učine mjesto nas. Pa da reknem istinu, Til. ja se ne osjećam nimalo krivom pred njim, Ići ću i dalje: ja ne se ne osjećam dužnom osjećati prema njemu zahvalnosti, Ja poštujem njeSovo poštenje, — o, koliko poštujem! No ja znadem, da je on bio pošten zbog sebe, ne zbog mene, Ta i ja ga nijesam varala zato, što bi to bilo odvratno meni samoj, — dakle zbog sebe, a ne zato, što bi prevara bila nepravda prema njemu, — dakle ne zbog njega,

Rekoh, da ne krivim sebe, kao ni on, No poput njega osjećam potrebu, da se opravdavam, Prema njegovim riječima, dakle, to znači, da osjećam, kako me drugi ne će tako lahko opravdati kao ja sama što činim, Ne ću da se opradavam glede onoga, zbog česa

25 0 385