Što da se radi?

onda ne bi bilo potrebno djelovati tako efektno, što mu bijaše teško, Do toga ga je dovela samo moja izlišna uzbuđenost,

Ja razumijem, da je njegovo shvaćanje ta- kovo, i ako mi on toga nije po vama poručio, Tim više cijenim njegovo raspoloženje prema meni, No, druže moj, fo nije posve pravedno, nije moja uzbuđenost, nije moja pogrješka kriva, Što Je Dmitrij Sergejić morao pretrpiti ono, što bijaše i njemu teško, Istina je, da sam ja manje vrijednošti pripisivala promjeni naših odnošaja, ne bi trebalo doći do putovanja u Rjazanj. No to mu ne bijaše teško, kako i sam reče; dakle u tom pogledu nije moje eksaltirano čuvstvo ništa pogrješilo. Najteže bijaše za Dmitrija Sergejića, što je morao poginuti, On tumaći neophodnu potrebu toga s dva razloga: trpjela sam poradi prekomjerne zahvalnosti prema njemu; irpjela sam, što nijesam mogla s Aleksandrom stupiti u odnošaje, koje odobrava društvo, Istina je, da nijesam bila mirna, bijaše mi težak moj položaj, dok on ne

pošibe, — no to nije pravi razlog. On misli, da me je svojom prisutnošću silio na zahvalnost — io nije posve istina, Čovjek vrlo rado

istražuje misli, koje mu daju olakšanje. U ono vrijeme, kad je Dmitrij Sergejić odlučio poginuti, taj razlog više nije postojao, Moja je zahvalnost bila u granicama, u kojima Je ona prijatno osjećanje, A. to je zapravo glavni razlog moga prijašnje eksaltiranoga čuvstva, Drugi razlog, što ga spominje Dmitrij Sergejić, — Lt, j. želja, da moji odnošaji prema Aleksandru Maivejiću poprime karakter, koji priznaje društvo, — lo nije ovisilo od moiega shvaćanja

*

387