Što da se radi?

— [1 eto, uređuje se nova radionica. S tom -je znatno manje posla no s prvom. Prvo je osoblje sačinjavalo pet djevojka, što su došle iz stare radionice, a drugo su sve bile dobre znanice onih švelja, koje bijahu Vjeri Pavlovnoj poznate, A to znači, da je više od polovice posla učinjeno: cilj i poredak ateliera bijahu svim članovima dobro poznati, svi su željeli ono sto, što je teškom mukom stvorio prvi atelier, O, sad posao deset puta brže napreduje, a zadaje tri puta manje brige. No ipak imade mnogo posla, pa se danas Vjera Pavlovna umorila, kao što se zadnja dva mjeseca uvijek umara, Već je prošlo pola godine, otkako se po drugi puta udala, Morala je sebi prirediti svadbenu svetkovinu, pa je svetkovala dugo i odmarala se dugo, No sada se primila posla.

Da, danas se naradila, pa se odmara i misli o mnogom, mnogom. Najviše o sadašnjosti, ta je tako lijepa i bogata; tako je puna života, da nema mjesta uspomenama, Uspomene će doći poslije, mnogo poslije, ne iza deset godina, ni dvadeset, već još kasnije, No i sada se dogodi, da se sjeti česa iz prošlosti, vrlo rijetko, no ipak se dogodi kao na pr. i danas što se sjetila onoga, što joj najčešće dolazi na um, Evo njene uspomene, -

M »Mili! ja idem s tobom!« — »Ta ti nemaš sa sobom stvari«. — »Mili, sutra ću doći za tobom, kad ne ćeš danas da idem«. — »Promisli.

Čekaj pismo od mene, sutra će doći«.. /

395