Što da se radi?

tako,

I bez njih uz tebe Plamsa oganj u krvi, I bez niih pored tebe Gori lice rumenilom, I burkaju se grudi,

I svijetle se oči

Kao noću zvijezdice.

XVI. ČETVRTI SAN VJERE PAVLOVNE. Sanja Vjera Pavlovna, da joj se približuje

poznati, — o. kako poznati glas, — iz daleka, pa sve bliže i bliže —

Wie Bench leuchtet Mir die Natur!

\Wie glanzt die Sonne! Wie lacht die Flur!

I vidi Vjera Pavlovna, da je sve upravo

Zlatni sjaj pokriva njivu, Polje je puno cvijeća, Želeni se i šapuće šuma, koja se šareni

___Od cvijeća. Miris se širi s njive, s polja i iz šume,

Ptice skaču po drveću i razliječa se stotine i stotine glasova, Iza njive, iza šume, vide se isto tako bujna polja i šume. Sve Je osvijetljeno suncem, Po nebu plove srebrni, zlatni, grimizni i prozračni oblaci, Priroda se raduje i raduje drugoga; izbija svijetlost, toplina, miris i pjesma. _ Ljubavlju i nježnošću napunjaju ti se grudi; čuje se pjesma radosti i nježnosti, ljubavi i dobra »o, Zemljo! o, nježnosti! o, ljubavi! o ljubavi

430